Ko su bili učesnici ovog edukativnog seminara?

- Pedagozi osnovnih škola, a edukatori su bili ljekari porodične medicine. Moram da podsjetim, da smo na ovom stručnom skupu radili i edukaciju pedagoga za uvođenje programa kulture življenja, koja je usko povezana sa programom prevencije bolesti. Dijete ne može učiti, ako nisu ispunjeni zdravstveni preduslovi za to učenje. Primjera radi, ne znamo koliko za zdravlje djece znači ona nesreća koja nam se dogodila tokomj ratnih godina kada su djevojčice u prvim razredima sjedile na drvenim stolicama u hladnim učionicama. I onda se pitamo zašto nam je bijela kuga prisutna? Ili ne znamo koliko na pažnju i pamćenje za vrijeme nastave utiče kvalitet sjedišta, ispravno držanje skeleta, jer dijete koje ima neprirodan položaj tijela ne može adekvatno pratiti nastavu, a onda učitelji opominju to dijete zbog nervoze, nemirnoće i sl. Sa svim ovim pojavama upoznati su pedagozi na pomenutom seminaru.

Koje preduslove, prema vašem mišljenju, treba ispuniti u školi u smislu zdravijeg načina života učenika?

- Na prostoru RS i BiH još uvijek nemamo školsku higijenu kao poseban predmet u nastavničkim zanimanjima, posebno u obrazovanju pedagoga, a taj predmet bi trebao biti u programima edukacije nastavnika na nastavničkim fakultetima. U okviru tog programa nastavnici u nekim zemljama uče o značaju prevencije i očuvanja zdravlja za kvalitet nastave i učenja. Mi to još uvijek ne shvatamo na ovim prostorima i to je naša nesreća. Danas je postalo pomodarstvo da se više priča o uvođenju informatičkih pomagala u škole, a da se prije toga nisu riješili neki temeljni zdravstveni uslovi, kao što su vlaga, svjetlost, temperatura u učionici, kvalitet namještaja i njegova prilagođenost uzrastu. Tako sada unosimo prvačiću kompjuter i time mislimo da smo postigli savremenu nastavu, čak se i hvalimo svojim neznanjem. Neki ljudi se hvale onim čega bi se trebali sramiti, a to je da stavljaju djetetu prvačiću kompjuter na klupu, koja mu je do brade i onda traže da ono tako, zavaljujući glavu nazad, posmatra nekakav edukativni materijal na ekranu računara. To ne samo da je loše, nego i opasno za zdravlje djeteta. Drugo, mislim da higijena školskih prostorija, sanitarnih čvorova nije ni blizu onome što zahtijeva jedna opšta higijena koja je temelj očuvanja zdravlja. Nemamo nešto što smo imali u bivšoj Jugoslaviji, a to je da su sanitarne inspekcije redovno posjećivale škole i uticale na poboljšanje sanitarnih uslova za izvođenje nastavnog procesa. Izgubili smo nivo zdravstvene kontrole, a ne podigli. Zaboravljamo temeljne preduslove za odvijanje normalnog procesa nastave, a hvalimo se uvođenjem neke visoke tehnologije, za koju, moram biti iskren, nastavnici još uvijek nisu spremni. Želim jasno da poručim: ne negiram potrebu uvođenja savremene-obrazovne tehnologije, ali ona se treba pojaviti, kada se stvore uslovi zdravstveni i higijenski za nesmetan rad djeteta u školi. Tad se čini nadgradnja. Ne možemo je praviti u loše postavljenim baznim uslovima. A to se nama događa u vaspitanju i obrazovanju.

Da se vratimo aktuelnom seminaru. Pedagozi su edukovani putem radionica sa timovima porodične medicine. Razgovaralo se o fizičkoj aktivnosti, pravilnoj ishrani i njihovom uticaju na zdravlje školske populacije. Na koji način će sada ta znanja usvajati učenici u osnovnoj školi? Koja će to metoda biti?

- Prvo, promjena stanja u školi nikada se neće dogoditi pritiskom. Kada bi mi iz kancelarija mogli da promijenimo stanje u školama učinili bismo to dekretom. Ali realno to je nemoguće. Promjena će se dogoditi jedino promjenom svijesti onih koji rade sa djecom i promjenom uslova u kojima rade s tom djecom. U ovom slučaju što ste pitali, program je zamišljen na sljedeći način: Edukovati pedagoge, dati im osnovna znanja i smijernice kako da upotpune znanja. Oni se vraćaju u školu sa tematskim izvedbenim programom, okupljaju nastavnike i s njima razrađuju pristup realizaciji tog programa. Odlazi se na časove i taj program se ugrađuje u nastavu i u čas razredne zajednice. Oni prate postignuća učenika i u tom pravcu vrše mala akciona istraživanja, poboljšavaju program. Vratiće se natrag da kažu na koje su probleme naišli, dobiće nova uputstva, vratiće se ponovo u nastavu i to primijeniti, skupljati nove podatke. Dakle, to je sistem stalnog kontinuiranog praćenja, vrednovanja, i uvođenja novina. Taj program mora biti kontinuitet i ne može biti identičan u svim školama. On će se primjenjivati u skladu sa potrebama djece. On, ne samo da je selektivan, nego je istovremeno i diferenciran. Pedagozima će dodatna uputstva davati ljekari porodične medicine i to ćemo raditi dalje u partnerskoj saradnji između ambulanti porodične medicine i pedagoga škola, pedagoga i nastavnika, nastavnika i učenika i time zatvaramo krug, objasnio nam je slikovito na kraju razgovora, doc. dr Mirko Banjac direktor Pedagoškog zavoda RS.