Tek u XVIII st. uspjela je u Njemačkoj diplomirati prva žena-liječnik dr med. Dorothea Christine Erxleben-Leporin (Halle 1754). Početkom XIX st. pridružile su joj se majka i kćerka dr med. c. h. Josepha v. Siebold i Charlotte Heidenreich v. Siebold. Dr Josepha v. Siebold odlučila se na studij medicine kao majka odrasle djece. Godinama je pomagala svom suprugu liječniku i u trenutku financijskih neprilika odlučila je da studijem medicine usavrši svoje medicinsko znanje. Diplomirala je 1815. god. na Medicinskom fakultetu u Giessenu, a ubrzo ju je slijedila i njena kćerka. Obje su bile vrlo poznate liječnice, naročito često pozivane da pomognu pri porodu. Charlotte je bila prisutna pri porodu mnogih kasnije istaknutih ličnosti. Godine 1819. pozvana je u Englesku kao osobna liječnica vojvotkinje od Kenta, te je pomagala pri porodu vojvotkinjine kćerke, buduće engleske kraljice Viktorije.

Svakim je danom broj žena i djevojaka koje su željele postati liječnice bivao veći. Kao rezultat tih nastojanja izdana je krajem prve i početkom druge polovine XIX st. načelna dozvola da i žene smiju pristupati liječničkoj djelatnosti, ali je taj načelni pristanak tražio još desetljeća uporne borbe.

U Americi je prva diplomirana liječnica bila dr Elisabeth Blackwell (1849), a u Engleskoj su uspjele prve završiti studij medicine Elisabeth Garret-Anderson i Sophie Jex-Blake. Njihova imena nisu samo imena prvih liječnica već i pionira u borbi za pristup žena na medicinske fakultete i jednaka priznanja u djelovanju. Premda je medicinski fakultet u Edinburghu bio među prvima koji je dozvolio upis i ženama, do kraja XIX st. one su morale odvojeno slušati predavanja, a ni u poslu nisu imale jednaka prava kao njihovi muški drugovi po zvanju. Zbog toga su bile osnovane prve medicinske škole za žene i bolnice s isključivo ženskim osobljem. Prve liječnice pružile su značajnu potporu naporima Florence Nightingale koja je službu medicinskih sestara postavila na nove temelje.

U drugoj polovini XIX st. švicarski su medicinski fakulteti dozvolili upis i ženama. Među njima je najpoznatiji bio Medicinski fakultet u Zürichu. Taj je grad ubrzo postao stjecište djevojaka iz cijele Evrope. Godine 1863. u Zürichu je bila promovirana prva liječnica Morgan. U slijedećih devet godina studij medicine uspješno je završilo prvih šest studentica. Sve su one bile inozemke. Prva je Švicarka, Marie Heim-Vogtlin, promovirana tek 1872. Švicarski su fakulteti otvorili vrata ženama. Međutim, dok su strane studentice bile rado viđene, broj žena među domaćim studentima bio je malen.

Švicarski su medicinski fakulteti bili naročito važni i za studij prvih liječnica iz naših krajeva. U vrijeme kada se u svijetu vodila borba za pristup žena na sveučilište, u našim se krajevima tek vodila borba za otvaranje sveučilišta.

Povijesni razvoj naših zemalja, teške socijalno-ekonomske prilike i tuđinska vlast kočile su kulturni napredak, ali značajne promjene u svjetskim zbivanjima nisu mogle ostati bez odjeka i u našim krajevima.

Poznato nam je da se na Medicinski fakultet u Padovi 1854. upisala Josipa Porto iz Rijeke, ali nemamo podataka da je ona započeti studij i završila. Zanimljivo je nadalje napomenuti da je kćerka poznatoga zagrebačkog kirurga Antonia Camerata Lamprechta 1847. godine u Padovi položila primaljski ispit, ali nije nastavila studirati medicinu, premda je njezin otac postao profesor porodiljstva na Medicinskom fakultetu u Padovi.

Detaljnije pročitajte u novom izdanju Medicicom broj 23