|
|
|
|
Razgovor, prof. dr Marko Gričar, Odjeljenje za kardiologiju Univerzitetsko-kliničkog centra Ljubljana
Da li se danas može zaustaviti ateroskleroza?
Ateroskleroza je oblik hroničnog progresivnog i degenerativnog oboljenja sa periodima smirivanja i napredovanja. Ona je među vodećim uzrocima smrti u zemljama u razvoju. Istraživanja ukazuju da će tako ostati i u prvih 15 godina ovog stoljeća. Simptomatologija ateroskleroze je izuzetno promjenljiva. Pacijenti sa aterosklerotičnim promjenama mogu imati prisutne manifestacije koronarne bolesti ili infarkta miokarda pa čak i naprasne srčane smrti.
|
Među najčešćim fizičkim znacima bolesti danas se pominje povišeni nivo lipida u krvi. Moderni lijekovi o kojima smo čuli na stručnom skupu u Banjaluci, mogu efikasno poboljšati cijeli lipidni profil pacijenata. S ovim tvrdnjama ulazimo u priču sa iskusnim naučnim i stručnim autoritetom za ovu oblast. To je prof. dr Marko Gričar, kardiolog Univerzitetsko-kliničkog centra u Ljubljani, koji je u organizaciji farmaceutske kompanije „Krka“, tokom predavanja u Banjaluci, mnogobrojnom stručnom auditorijumu prenio najnovija saznanja u liječenju ateroskleroze, ali i iskustva i preporuke u vezi sa „Krkinim“ najnovijim i najsnažnijim statinom - Roswera.
Medici.com
Prof. dr Gričar, više od 17 miliona ljudi godišnje umire od kardiovaskularnih bolesti. Ateroskleroza je njihov najčešći uzrok. Da li se ona može zaustaviti?
Imate pravo da je ateroskleroza kao temelj većine srčano-žilnih bolesti uzrok za blizu 40 posto smrti u svijetu. To je ogroman dio i najveće je breme za zdravstvena osiguranja diljem svijeta. Uvijek smo mislili da je to kronična bolest koja uništava arterije i da se ono što je uništeno ne može više vratiti. Onda su došle studije koje su pokazale da sa snižavanjem onog opasnog holesterola kojeg stručno zovemo LDL, možemo usporiti rast plakova u arterijskim zidovima i na taj način usporiti pogoršanje stanja žila. I ne samo to. Proces se čak može i zaustaviti, obrnuti unatrag, tako da se plakovi, to su ona suženja u žilama, koji odlučuju o tome hoćemo li biti bolesni ili umrijeti, smanjuju i na taj način se mogu spriječiti moždani udar, miokard infarkt, naprasna smrt i mortalitet u čitavom svijetu. To nismo znali do prije par godina. Sad znamo, a to znači da smo vidjeli više važnosti liječenja hiperlipidemije, odnosno povišenih vrijednosti masnoća u krvi, naročito LDL-a, sa lijekovima iz grupe statina koji zbog toga postaju jedni od najbitnijih lijekova za liječenje srčano-žilnih bolesti.
Medici.com
Koje bi to onda bile ciljne vrijednosti lipida?
Ukazao bih samo na one vrijednosti koje se odnose na bolesne ljude, dakle, one koji su ugroženi pa kod njih agresivno trebamo snižavati vrijednosti lipida da bismo došli do ciljnih vrijednosti za koje ste me pitali kakve su. Znači LDL (lipoprotein male gustine) to su oni najkobniji, najagresivniji lipidi koji ulaze u arterijski zid i tamo prave haos, koji vodi u cerbrovaskularne inzulte, u srčani infarkt u smrt. Taj LDL koji se tolerira u opštoj populaciji od 3,5mm/l, kod ugroženih ljudi treba da bude ispod 3, kod više ugroženih čak ispod 2,5, a kod najviše ugroženih (onih koji su već imali neki koronarni ili drugi događaj, infarkt, moždani udar, dijabetičari) čak treba da bude ispod 1,8mm/l što je prije par godina bilo sasvim nezamislivo. Sad se zna da se to može, a uz to znamo i da trebamo. Sa nekim starijim, slabijim lijekovima to se ne može postići. Zato se veselimo novim lijekovima kao što je ROSWERA (Rosuvastatin). Kad, da se slikovito izrazim, dođemo do boljeg snažnijeg oružja, imamo veće šanse. Naravno, nemamo mi kao liječnici, nego ih imaju naši bolesnici. A pošto je njihovo zdravlje i život u našim rukama tu nema mjesta za neku igru, koja bi se igrala na pola.
Medici.com
Gdje liječnici najviše griješe kada je u pitanju kontrola vrijednosti lipida?
Liječnici griješe pošto je to težak posao. Ima, razumljivo, objektivnih razloga jer sa lijekovima kojih nema dovoljno trebaju da postignu daleke ciljeve, imaju previše posla a premalo vremena ili novca od zdravstvenih fondova. Međutim, u ovom slučaju oni naješće prave tri greške. Prva, misle ako počnu terapiju statinom da je to dovoljno. Ne rade kontrole da bi vidjeli jesu li postigli cilj. Druga greška, ako već provjere da li su postigli cilj i ustanove da on nije postignut npr. zbog male ili slabe doze lijeka, ništa ne mijenjaju. Bolesnik ostane na statinu, ako ga ima, liječnika niko neće tužiti i to će izgledati u redu. Ne to nije ispravno. Liječnici stalno moraju da prate rezultate lijeka i rade kontrole. Treća greška je što oni pojačaju dozu ili uzmu snažniji lijek, a onda odjednom bolesnik ili drugi liječnik prekine uzimanje tog lijeka, jer misli eto sad sam postigao cilj, masnoće su se snizile i sad bolesnik može da prestane uzimati lijek. To je greška par exelance. Kod arterijske hipertenzije i povišenih lipida nema konačne pobjede. Ima samo beskrajna borba. Ako smo jednom postigli uspjeh ne ukidajmo lijek. Ako je uspijeh dobar, ne mijenjajmo lijek.
Medici.com
Kada ste pomenuli statine. Kakvi su njihovi efekti u primarnoj prevenciji?
Statini imaju jednake efekte i u primarnoj i u sekundarnoj prevenciji. Kao što sam pokazao kolegama tokom mog predavanja u Banjaluci, ima više rezultata različitih studija koje su pokazale da bez obzira na to da li su masnoće u krvi niske ili visoke, statini kod svih ljudi pomažu da oni ne obole. Neovisno o razini LDL-a statini sa svojim djelovanjem na jetru, sa preusmjeravanjem metabolizma masnoća, smanjuju ugroženost svih ljudi. Ali, naravno, nema zemlje na svijetu koja ima novca da sve ljude liječi tim lijekovima, pa se zbog toga određuju razredi ugroženosti: veoma ugroženi, ugroženi, manje ugroženi i ostali. Ovo iz razloga da bismo se lakše orijentisali ko zaslužuje liječenje a ko može još malo da sačeka.
Medici.com
Koji bi to bili više, a koji manje ugroženi bolesnici?
Najviše su ugroženi oni koji su npr. već imali infarkt miokarda, moždani udar, šećernu bolest, hroničnu bubrežnu bolest, visoke lipide, tlak i naročito kombinaciju tih stvari. U grupu ugroženih spadaju oni bolesnici koji imaju manje rizik faktora ili su ti faktori i patološka stanja manje ispoljena. A onda imamo populaciju za koju kažemo da ima malu ugroženost, tako da uopšte ne možemo govoriti o ljudima koji nisu ugroženi. Najmanje što svako ima je mala ugroženost, a ni to nije sasvim tačno. U stvari, za neke znamo da su ugroženi, a za ostale ne znamo, pošto, kako sam u predavanju istakao, 50 posto od ljudi koji iznenada umru, nisu imali nikakvu bolest, nisu bili svjesni da ih nešto ugrožava. A onda, odjednom dođe najgore. Mi treba da ugradimo u naše mozgove: „Nije istina da smo zdravi.” Mi se nadamo da smo zdravi. Ali ne znamo šta se događa. Današnja tehnologija i medicina mogu da izmjere i nađu neke faktore koji nam mogu pokazati da stvar nije možda tako bezopasna.
Medici.com
Koronarni ultrazvuk. Kakva je to metoda?
To uopšte nije nova metoda, ali u zemljama bivše Jugoslavije ide sporije pošto nije jeftina. Pri izvođenju ove metode ide se sa tankim kateterom kroz arteriju na ruci ili nozi, kako bismo ušli u arterijski sistem i popeli se do srčanih arterija i ušli u njih i sa vrlo sitnom ultrazvučnom spravom koja se nalazi na kraju katetera, sasvim izbliza sa velikom preciznošću posmatrali strukturu arterijskog zida i vidjeli plakove i kolekcije masnoća koje prijete na naprave infarkt. Tako se lakše možemo odlučiti da uradimo tu neke intervencije, da se ubaci stent ili ne. To se sada može raditi ali jedna takva sonda je skupa (košta više od tisuću eura). Međutim, informacije koje pruža ova metoda su fantastične. U bogatijim zemljama to je standard za svaki dan u intervencijskoj kardiologiji. U Univerzitetsko-kliničkom centru u Ljubljani imamo dva takva aparata, ali ih nastojimo racionalno koristiti, što je drugo ime za štednju.
Medici.com
Šta biste savjetovali građanima u vezi sa zaštitom srčano-žilnog sistema?
Savjet je teško dati u jednoj rečenici. Ono što svi mogu da urade je da budu svjesni opasnosti faktora rizika koji dovode do nastanka i razvoja ateroskleroze i srčanih bolesti. Trebaju od vremeena do vremena da idu na kontrole i ako se nađe da nešto nije u redu, da pitaju liječnika: Da li je to potrebno liječiti lijekovima? Ako kaže da, da onda ne treba da prave onu staru filozofsku grešku većine bolesnika koji neće da primaju lijekove jer ljudi misle da onaj koji je zdrav ne pije lijekove, onda vjerovatno vrijedi i obrnuto. Ako ne pijem više lijekove zdrav sam. A to nije istina. Kad se nađe neka bolest ili faktor srčano-žilnog rizika i kad dobiju savjet liječnika da to treba liječiti, suzbijati onda, molim vas, slušajte i sa vašim liječnikom borite se protiv ove bolesti koja tiho bez upozorenja može da vam izbriše sve šanse.
Razgovarala Anđa S. Ilić
|
|
|
|
|
|
