|
|
|
|
Biljana Rodić-Obradović, izvršni direktor Sektora za razvoj zdravstvenog osiguranja u FZO RS
Suštinska promjena odnosa prema privatnom sektoru
Strateški plan razvoja FZO do 2012.
Strateški cilj 4: Usavršiti principe ugovaranja zdravstvene zaštite i uvesti nove mehanizme plaćanja.
Specifični cilj: Fond strateški kupac zdravstvenih usluga.
Očekivani efekat: Povećan procenat usluga koje Fond ugovara sa privatnim sektorom za 10 % na godišnjem nivou.
|
Ništa tako jasno nije označilo korjenitu promjenu društveno-ekonomskog sistema kao načelo jednakosti svih oblika svojine. To načelo je podrazumijevano u svim sferama pa tako i u zdravstvenom sistemu, ali su se u ovoj oblasti stvarne promjene događale veoma sporo što, imajući u vidu slabosti brzih privatizacija u nekim drugim sferama, ne mora a priori da znači slabost. Međutim, spore promjene odnosa prema privatnom sektoru u zdravstvu, ipak, su posljedica negativnog stava o privatnoj praksi uopšte, a posebno o bilo kakvom aranžmanu javnog i privatnog. Zato je dugo prava jeres bilo pominjanje npr. mogućnosti da Fond zdravstvenog osiguranja zaključi ugovor s privatnom zdravstvenom ustanovom.
Prve ugovore s privatnim sektorom Fond je zaključio u oblasti proizvodnje i isporuke ortopedskih pomagala, jer te djelatnosti gotovo da ni nema u javnom sektoru. Potom su uslijedile apoteke, ali samo u slučaju da u nekoj opštini nema javne apotekarske ustanove. Za ugovaranje usluga zdravstvene zaštite ekskluzivitet su imale samo javne ustanove, po cijenu da se osiguranici upućuju u inostranstvo iako u Srpskoj ima privatna ustanova koja može da pruži potrebnu uslugu, amniocentezu npr.
Suštinske promjene stava o odnosu prema privatnom sektoru u zdravstvenom sistemu, kada je riječ o Fondu zdravstvenog osiguranja, počinju početkom 2007. godine. Te godine je prvi put, pored finansijskog plana, Upravni odbor Fonda usvojio i Poslovni plan kojim su definisani strateški ciljevi poslovne politike u toj godini. Jedan od ciljeva se odnosio upravo na privatnu praksu, a u vezi s njegovom realizacijom planirane su tri konkretne aktivnosti: pokrenuti inicijativu za izmjene Odluke o planu mreže zdravstvenih ustanova i za jasnije definisanje položaja privatne prakse u zdravstvenom sistemu; proširiti okolnosti za ugovaranje usluga zdravstvene zaštite s privatnom praksom; stvoriti uslove da u doglednoj budućnosti bude praktikovano javno oglašavanje za prikupljanje ponuda za pružanje usluga zdravstvene zaštite.
Postavljanje ovakvog cilja bilo je utemeljeno na analizi postojećeg stanja koje je pokazalo brojne probleme u vezi s dostupnošću zdravstvene zaštite, kao i to da je probleme nemoguće riješiti s postojećim resursima javnog sektora. Proces uključivanja privatnog sektora u zdravstveni sistem zasnivao se, dakle, na racionalnoj procjeni da je to neophodno kako bi mogli da budu ostvareni drugi ciljevi, poput bolje dostupnosti usluga, obezbjeđenja potpune jednakosti svih osiguranika, smanjenja izdataka iz džepa pacijenta.
Koliko je privatni sektor danas integrisan u zdravstveni sistem Republike Srpske? Na osnovu ugovora s Fondom, u zdravstveni sistem je uključeno više od 200 privatnih apoteka i preko 50 privatnih zdravstvenih ustanova iz oblasti porodične medicine, konsultativno-specijalističke zdravstvene zaštite (KSZ), dijagnostike i nekih oblasti koje još nisu zastupljene u javnom sektoru. Najveći pomak je učinjen prošle godine kada su realizovani projekat poboljšanja dostupnosti KSZ-a i projekat poboljšanja dostupnosti magnetne rezonance i CT dijagnostike.
Prema podacima Udruženja doktora medicine privatne prakse RS, koji su dostupni i na portalu ezdravlje (www.ezdravlje.org), u Republici Srpskoj su registrovane 152 privatne zdravstvene ustanove iz oblasti porodične medicine i KSZ-a. Zaključen ugovor s Fondom trenutno ima 51 ustanova, dok su još 22 izrazile spremnost za poslovnom saradnjom. Ako od ukupnog broja registrovanih privatnih zdravstvenih ustanova izuzmemo one koje su registrovane za medicinu rada, opštu medicinu i druge oblasti s kojima Fond nema osnova za zaključenje ugovora, dolazimo do podatka da je u ugovornom odnosu s Fondom 41,5 % privatnih ustanova, odnosno 59%, ako uzmemo u obzir i ustanove koje su uputile prijavu za zaključenje ugovora, pošto je izvjesno da će ti ugovori biti zaključeni.
Analiziramo li stanje po opštinama, stepen uključenosti privatnog sektora u zdravstveni sistem u nekim većim gradskim centrima je daleko veći od prosjeka. U Banjaluci, npr. od ukupno 36 privatnih zdravstvenih ustanova iz oblasti porodične medicine i KSZ-a, ugovor s Fondom već ima njih 43%, a 34% ih želi ugovor, nakon čega bi 77% privatnih ustanova u ovoj opštini bilo uključeno u sistem. U Bijeljini, u kojoj je već sada potpisan ugovor s Fondom ima 66% registrovanih privatnih zdravstvenih ustanova, taj procenat će nakon zaključenja novih ugovora iznositi preko 86%. Trebinje je opština u kojoj je već sada ugovor s Fondom potpisalo 100% registrovanih ustanova iz privatnog sektora u navedenim oblastima. Za razliku od ovih opština, najmanji interes za zaključenje ugovora s Fondom, odnosno uključivanje u zdravstveni sistem, pokazale su privatne ustanove u Prijedoru, Tesliću i Doboju i njihova nezainteresovanost zapravo «kvari» prosjek na nivou Republike.
Uključivanje privatnog sektora u oblasti KSZ-a zasnivalo se na javnom pozivu na koji su ravnopravno mogle da se prijave i javne i privatne zdravstvene ustanove. To što neke privatne ustanove još nisu u sistemu nije više zbog prepreka i otpora u javnom sektoru, već zbog njihove nezainteresovanosti, što je radikalna promjena stanja i odnosa od prije pet-šest godina.
Šta je privatnom sektoru donio ugovor s Fondom, izuzev stabilnog izvora prihoda? Doktori iz privatnih specijalističkih ordinacija imaju mogućnost da svojom uputnicom upućuju pacijenta na dodatne preglede i pretrage, pa i hospitalizaciju u bolnice ukoliko to pacijentovo zdravstveno stanje neodložno zahtijeva. Privatni specijalista može da predloži nabavku ortopedskog pomagala ili upućivanje pacijenta na produženu medicinsku rehabilitaciju, a odnedavno privatni specijalista može da predloži i upućivanje pacijenta na liječenje izvan Republike Srpske. Nalazi i mišljenje privatnih specijalista koji su u ugovoru s Fondom vrijede u svim javnim zdravstvenim ustanovama. Na osnovu ugovora s Fondom privatne zdravstvene ustanove su, dakle, potpuno integrisane u zdravstveni sistem.
A kakvu korist od uključivanja privatne prakse ima javni sektor? Najveći efekti su vidljivi kod poboljšanja dostupnosti zdravstvene zaštite i kod znatnog smanjenja izdvajanja iz džepa osiguranika za usluge koje su obuhvaćene paketom prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Čekanje na specijalistički pregled je u gotovo svim privatnim zdravstvenim ustanovama svedeno na najviše sedam dana; čekanje na magnetnu rezonancu i CT je sa preko šest mjeseci, svedeno na maksimalno dvadeset, odnosno trideset dana; timovi porodične medicine imenom i prezimenom znaju svog specijalistu konsultanta i mogu da ga kontaktiraju; javni sektor je dobio konkurenciju koja je, između ostalog, dovela do toga da budu organizovane posjete specijalista i izvan sjedišta zdravstvene ustanove, čime je dostupnost specijaliste svedena na maksimalno 30 kilometara. Ovi i drugi efekti su, kada je o KSZ-u riječ, obezbijeđeni za približno isti iznos novca koji je Fond izdvajao i prije uključivanja privatnog sektora, a dugoročni finansijski efekti se baziraju na očekivanju da će ovako organizovan KSZ veći broj pacijenata zadržati na jeftinijem primarnom nivou zdravstvene zaštite.
Nedostatak efikasnog mehanizma koji bi razdvojio rad od nerada i motivisao svakog pojedinačnog radnika da doprinese boljoj, efektivnijoj i efikasnijoj usluzi, najozbiljniji je problem javnog sektora. Sve veća potreba za upravljanjem troškovima obaveznog zdravstvenog osiguranja i njihovom racionalizacijom, neminovno će kao imperativ postaviti upravo motivaciju svakog medicinskog radnika ponaosob, naročito u porodičnoj medicini – «čuvaru vrata zdravstvenog sistema». Hrvatska je na taj izazov odgovorila na način da su većina timova porodične medicine prevedeni u privatni sektor i da postoji pojedinačna posljedica i nagrada za obavljeni posao. Sličnu promjenu bi trebalo da očekujemo i u Republici Srpskoj, koja je u povoljnijem položaju utoliko što tu promjenu može da izvede na način da izbjegne slabosti koje su evidentne u zemljama koje su to uradile mnogo ranije.
|
|
|
|
|
|
