|
Savremena dostignuća u rekonstruktivnoj mikrohirurgiji,
prof. dr Milomir Ninković, gost u KC Banjaluka
 Škola mikrohirurgije
Period od 15. do 18. marta 2010. godine ostaće upamćen u novijoj istoriji razvoja rekonstruktivne i plastične hirurgije u zdravstvenom sistemu RS.
U Kliničkom centru Banjaluka prvi put izvedene su dvije najkompleksnije i najkomplikovanije operacije iz oblasti rekonstruktivne mikrohirurgije i to presađivanje prstiju stopala na povrijeđenu šaku i rekonstrukcija dojke od tkiva donjeg stomaka.
Glavni učesnik tog događaja je bio prof. dr Milomir Ninković, načelnik Klinike za plastično- rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine u Univerzitetskoj bolnici Bogenhauzen u Minhenu. Prof. Ninković je specijalizaciju iz ove grane medicine završio 1989. godine u Kliničkom centru u Sarajevu, uz mentorstvo pokojnog akademika Boriše Starovića. Pripada redu malobrojnih koji su uspjeli da svoj rad valorizuju i budu priznati izvan granica domicilne zemlje, ali i Evrope. O povodu dolaska u Banjaluku kaže:
„Načelnika Klinike za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine Kliničkog centra Banjaluka dr Zorana Dimitrijevića, poznajem godinama. Bio je asistent kod nas na Klinici u Inzburgu 2000. godine. Sarađivali smo od tih godina i meni je izuzetna čast da neko svoje iskustvo mogu ponovo da apliciram u ovim sredinama. Mi nismo svjesni koliko smo bili dobri. Naša inferiornost je najčešće problem u odnosu na Zapad i svijet jer mislimo da su mnogo bolji od nas. Sjećam se svojih prvih prezentacija koje sam imao u Americi. Naš način razmišljanja i djelovanja je bio mnogo superiorniji u odnosu na njihov. Volio bih da ovdje, ne samo pomognem kolegama da uvedu nove metode, da razviju rekonstruktivnu mikrohirurgiju, estetsku hirurgiju do jednog evropskog i svjetskog nivoa, nego da dobiju i samopouzdanje, da znaju da ovo što oni rade nije ništa lošije od rada u vrhunskim centrima u svijetu. U Kliničkom centru Banjaluka, što sam imao priliku da vidim, postoje dobri infrastrukturni uslovi da se to napravi. Normalno, možemo govoriti o nekim elementima koji se mogu poboljšati, ali u suštini, ne radi se samo o opremi, nego o znanju i kadrovima. Uradio sam ovdje najsloženije operacije u rekonstruktivnoj mikrohirurgiji. Prva se odnosila na presađivanje prsta sa stopala na mjesto izgubljenog palca povrijeđene šake.To je operacija vrlo složenog transfera nekoliko vrsta tkiva (koštanog, tetivnog nervnog) dok se krvni sudovi promjera jedan mm korištenjem mikrohirurške tehnike i operacionog mikroskopa, prespajaju na slične na šaci.“
Medici.com
Šta je bio osnovni cilj ovakvog zahvata?
M.N. Vratiti izgubljenu funkciju. Ovaj pacijent je veoma aktivan i bila mu je želja da ostvari hvat sa dva prsta. Trebalo bi presaditi još jedan prst da bi imao stabilan hvat. Pacijent je prošao program edukacije. Došao je samovoljno kod mene na Kliniku, u Minhenu, i tada smo dogovorili rekonstruktivni plan: Šta mi želimo da postignemo, a šta je njegova želja. Dogovorili smo taj individualni pristup i pacijent će nakon ove operacije u Banjaluci za nekih 6-7 nedjelja početi s normalnim aktivnostima. Kad se taj program rehabilitacije završi, za nekih 6 mjeseci, kad vidimo šta smo postigli s tim, onda možemo da planiramo sljedeću operaciju prenosa drugog prsta s desne noge, jer smo u prvoj operaciji uzimali sa lijeve noge, da bi dobili centralni prst na šaci i hvatnu funkciju sa tri prsta.
Medici.com
Vaša druga operacija u Kliničkom centru Banjaluka, takođe je urađena novom mikrohiruškom metodom.
M.N. Bila je to rekonsrukcija dojke pacijentkinji kojoj je ona odstranjena zbog maligne bolesti prije više od godinu dana, a koja je prošla liječenje hemoterapijom i zračenjem. Ova metoda koristi tkivo donjeg dijela abdomena za formiranje i naknadu izgubljene dojke tako što koristi poznatu cirkulatornu osovinu donju epigastričnu arteriju, odnosno njen dominantan perforativni krvni sud. Ovom metodom se ne žrtvuje ravni trbušni mišić, zbog čega je mogućnost slabljenja trbušnog zida mnogo manja. Pomenuti krvni sudovi se ponovo spajaju na arteriju i vene mammariae interne mikrohirurškom tehnikom, i na taj način transplantirano tkivo dobija cirkulaciju neophodnu za „preživljavanje“ na novom mjestu. To je vrhunska metoda koja se radi u malo centara u svijetu tako da smo ovdje, u Kliničkom centru u Banjaluci, krenuli s tim najkomplikovanijim operacijama. Hoću ovom prilikom da podsjetim da u Zapadnoj Evropi svaka osma žena oboli od karcinoma dojke. Možete da izračunate koliki je to broj za godinu dana. Stoga, što se tiče procesa rekonstrukcije i ostalog, to će biti zadatak ovih novih generacija, jer pacijenti traže od nas kvalitet života. Godine pacijentkinja koje obolijevaju od karcinoma dojke padaju i ispod 30 godina. U mojoj praksi bio je slučaj ovog oboljenja kod žene od 26 godina.
Medici.com.
Kakva je struktura pacijenata na klinici u Minhenu kojom rukovodite?
M.N. Imamo sa prostora nekadašnje Jugoslavije 20 odsto pacijenata. U pricipu se radi o teškim slučajevima. Posebno je specifičan problem opekotina. U sklopu Klinike u Minhenu imamo Odjeljenje za opekotine sa osam intenzivnih kreveta. Imamo i svoju operacionu salu, odnosno sve ono što treba za tretman opekotina. Odjeljenje je zatvorenog tipa i izdvojeno je od plastične hirurgije. To je vrhunska ustanova koja pokriva južni dio njemačkog područja. Opekotine su specifična bolest jer zbog gubitka kože, ne samo da postoji rizik za preživljavanje pacijenta, nego i nakon preživljavanja takvi pacijenti se suočavaju s ožiljcima i readaptacijom u društvu. Tako imamo grupu pacijenata koje tretiramo jako dugo. Ostaju godinama naši pacijenti, ne samo u onom primarnom, već i sekundarnom kasnom tretmanu. Centar za opekotine je potreban i na ovom području u RS, odnosno BiH. Tu ne treba praviti nekoliko centara. Ovo je malo područje kojem treba jedan dobar takav centar, gdje će se liječiti takvi pacijenti kojima treba omogućiti i transport do tog centra. Jer, ako vam kažem da jedan dan na Odjeljenju za opekotine Klinike u Minhenu košta 3.700 evra, socijalno osiguranje plaća taj iznos, onda možete zamisliti koliko bi bio skup tretman takvih pacijenata za zdravstvene fondove ukoliko bi se takvi centri otvarali u nekoliko bolnica u RS ili BiH.
Meidici.com
Kakakv je vaš opšti utisak o zdravstvu u RS?
M.N. Iznenadila me dinamika rukovodećih ljudi u zdravstvenom sistemu RS, bilo u Direkciji Kliničkog centra Banjaluka ili Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS. Imao sam tu čast i priliku da razgovaram i sa aktuelnim premijerom. Postoje definisani ciljevi i ljudi znaju šta hoće da postignu. Presretan sam da sam imao šansu da na tom razvojnom putu pružim svoju pomoć. Ovo je početak buduće saradnje koja bi svima nama trebalo da donese prosperitet, poručio je prof. dr Milomir Ninković ugledni hirurg Evrope i svijeta.
Učestvujući aktivno u ovom projektu Ranko Škrbić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS je pohvalio upravljačku strukturu Klinike za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine Kliničkog centra Banjaluka koja već drugu godinu dovodi vrhunske stručnjake iz ove oblasti.
- Naša želja je da ostvarimo stalnu saradnju sa prof. dr Ninkovićem, kako bi Banjaluka postala regionalni centar i kako bi praktična iskustva koja prof. Ninković ima na klinici u Minhenu prenijeli ovdje, ne samo za naše pacijente. Bićemo otvoreni za saradnju i sa drugim centrima. Iako nismo obavještavali kolege zdravstvenih struktura u BiH o operacijama koje će izvesti u banjalučkom Kliničkom centru dr Ninković samoinicijativno su mnogi od njih došli iz Kliničko-univerzitetskog centra Tuzla, Foče, Sremske Kamenice, Novog Sada, Sombora, Vojno medicinske akademije iz Beograda. Ovo je bila jedinstvena prilika da mlade kolege u Kliničkom centru Banjaluka, radeći sa prof. Ninkovićem i njemu sličnima, steknu dodatna iskustva i nova znanja. Mi smo otpočeli projekat „Centar za dojku“ kako bismo ispravili lošu praksu iz ranijeg perioda. Naime, žene koje su imale karcinom dojke i gdje je klinički status zahtijevao njeno odstranjenje, su se budile iz anestezije sa psihološkim problemom koji kasnije može biti i fiziološki u smislu pravilnog držanja tijela i sl. Otvaranjem Centra za dojku u Kliničkom centru Banjaluka mi pokušavamo da to ubuduće rješavamo u jednom aktu i da se žena iz anestezije budi s novom dojkom, a ne sa saznanjem da je nema ili je neće imati. Iz tih razloga poslali smo dvojicu naših kolega na usavršavanje u Evropski centar za patologiju dojke u Milanu, upravo sa željom da sva pitanja u vezi s patologijom dojke rješavamo ovdje, doktrinarno i na jedinstven način.
Dr Zoran Dimitrijević, načelnik Klinike za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine Kliničkog centra Banjaluka o ideji da pozove prof. Ninkovića kaže:
- Smatram da je prof. Ninković najbolji plastični hirurg u svijetu jer sam imao sreću da se jedno vrijeme usavršavam u struci učeći od njega na klinikama u Insburgu i Minhenu. Kad čovjek ode da se usavršava na jednom mjestu onda to znanje kupi samo za sebe i to je poprilično mukotrpan i sebičan način edukacije. Ako dovedete nekoga ko nešto zna i vrijedi, onda više ljudi može da uči na jednom mjestu od tog čovjeka i to je sigurno jeftiniji i bolji način u savladavanju struke. Saradnjom sa prof. Ninkovićem mi smo faktički otvorili „školu mikrohirurgije“ s ciljem da u ovoj godini na Klinici za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine uvedemo mikrohirurške tehnike kao rutinske zahvate. Radili smo to do sada pojedinačno s većim ili manjim uspjehom. Što se tiče rekonstrukcije dojke, svaki pacijent ima pravo da izabere metodu, a naše je da mu ukažemo koja je za njega najpodobnija. Neki pacijenti dobiju dobre rezultate i s plasmanom implantata. To je individualna procjena i dogovor s pacijentom gdje oni mogu da izraze želju na koji način da im bude rekonstruisana dojka. Hoću da naglasim da smo jedni od rijetkih u svijetu koji operaciju i rekonstrukciju dojke izvodimo besplatno. Troškove plaća Fond zdravstvenog osiguranja RS, čak i protetski dio, odnosno nabavku sofisticiranih proteza. Nažalost, naše žene ne koriste to dovoljno.
Mirko Stanetić, direktor Kliničkog centra Banjaluka, zahvalio se prof. dr Milomiru Ninkoviću na upoznavanju domaćih stručnjaka sa savremenim mogućnostima plastično- rekonstruktivne hirurgije. Raduje ga nastavak saradnje s ovim vrhunskim hirurgom i njegovim timom u projektu ne samo Kliničkog centra Banjaluka, već i cjelokupnog zdravstvenog sistema RS. Podsjetio je da je u strategiji razvoja ovog centra oslonac na mlade kadrove u čije se usavršavanje ulaže već sada kako bi u nekih narednih deset godina imali vlastiti stručni potencijal u ravni evropskih i svjetskih.
Pripremila: Anđa S. Ilić
|
