Izvod iz razgovora sa dr Keiđijem Fukudom, specijalnim savetnikom generalne direktorke SZO, za oblast pandemije gripa, 14. januar 2010.
Dr Keiđi Fukuda
Da li je SZO preuveličala pandemiju H1N1?
Prvo pitanje o kome ću govoriti je da li je pandemija stvarna - realna, drugo je da li je SZO promenila svoju definiciju pandemije, treća tema je da li je SZO preuveličala pandemiju i četvrto pitanje je da li je SZO pod (neadekvatnim) nedopustivim uticajem farmaceutske industrije.
Da li je ovo PRAVA pandemija?
Odgovor je vrlo jasan - da.
Tvrdnja nekih da je pandemija H1N1 lažna je i naučno pogrešna i istorijski netačna. Započeću prikazom nekih osnovnih činjenica, tako da vam bude jasno predstavljen kontekst zbog koga SZO ovo može jasno da izjavi. Kod zaraznih bolesti, naučnici obično govore o nizovima slučaja ili i koriste različite izraze. Tako, na primer, kada govorimo o malom broju ljudi koji su inficirani, možemo da upotrebimo reč grupa, ili možemo upotrebiti reč slučajevi. A zatim, kada se bavimo nečim većim, možemo koristiti reči kao što je „rednja“ ili epidemija. Naravno, to nisu precizni izrazi, ali vam oni pružaju neki osećaj relativne razlike u veličini. Kada govorimo o najvećoj veličini koja predstavlja uključenje, zahvatanje najvećeg dela sveta, onda govorimo o pandemiji. Ukoliko specifično posmatramo pandemiju H1N1, možemo videti da je SZO prve informacije o slučajevima zaraze i obolelima dobila krajem aprila 2009. U to vreme smo imali informacije iz laboratorijskih analiza koje su nam ukazale da je ovaj virus gripa genetski i antigenski značajno različit od uobičajenih virusa gripa od koga ljudi obolevaju i koji cirkulišu širom sveta. Imali smo inicijalne epidemiološke informacije koje su dolazile iz severnoameričkih zemalja Meksika, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, i koje su ubedljivo pokazivale da je do prenošenja virusa sa čoveka na čoveka došlo već na samom početku. Onda smo dobili kliničke informacije, koje su stizale naročito iz Meksika, koje su nam govorile da je virus izazivao ozbiljne infekcije ili infekcije koje ugrožavaju život. U to vreme ti izveštaji sami po sebi nisu nam govorili da smo u situaciji pandemije, ali su poslali vrlo snažno upozorenje svim zdravstvenim vlastima širom sveta, uključujući SZO, da bi trebalo da budemo spremni za pandemiju.
Hajde da pređemo na redosled događaja. Dana 29. aprila 2009. godine, SZO je prijavila potvrđene infekcije u 9 zemalja. Oko 6 nedelja kasnije, 11. juna, SZO je prijavila da su laboratorijski potvrđeni slučajevi prijavljeni u 74 zemlje i teritorije. Svega nekoliko nedelja kasnije, 1. jula, SZO je prijavila da su potvrđene infekcije u 120 zemalja i teritorija širom sveta. Ovo globalno širenje navelo je SZO da, kako se situacija razvijala, pozove na povišenje faze pandemije kao i da konačno kaže svetu da napredujemo ka pandemiji.
Dakle, u ovom trenutnku nećemo se igrati rečima i nećemo biti indirektni u vezi sa situacijom. Ovo je novi virus gripa koji se pojavio 2009. godine u Severnoj Americi. Po najkonzervativnijem brojanju koje smo izvršili, procenjujemo, verujemo ili znamo da je taj virus direktno ubio oko 13.000 ljudi. Kada budu načinjene konačne procene za svet, u određenom momentu u budućnosti, procenjujemo da će te brojke biti mnogo veće nego što to sada vidimo. Tvrdnja da ovo nije pandemija je naučno pogrešna i istorijski netačna. Takođe želim da usput napomenem da takva tvrdnja omalovažava mnoge ljude koji su od ovog virusa gripa ozbiljno oboleli ili umrli, kao i za vrlo veliki broj ljudi u svim zemljama koji su neumorno radili na zaštiti stanovništva od pandemije.
Da li je SZO promenila svoju definiciju pandemije?
Odgovor je ne, SZO nije promenila definiciju.
Dozvolite mi da prikažem kontekst za ovaj odgovor. Hteo bih da započnem s ukazivanjem na to da postoje mnogi izvori kojima se bilo ko od vas može obratiti, da potraži reč pandemija i da nađe definiciju. To možete naći u udžbenicima, možete je naći jednostavno posetom Internetu i ukucavanjem „definicija pandemije“. Ono što ćete otkriti je da ima nekih razlika u formulaciji definiciji, u nekim rečima, ali sve ove definicije se u osnovi slažu da je pandemija svetsko širenje neke infekcije (zaraze) ili bolesti. Različite bolesti mogu imati različite karakteristike kada izazivaju pandemiju. Pandemija HIV/SIDE, na primer, ima karakteristike koje su veoma različite od pandemije gripa. Čak i kada posmatramo pandemiju gripa, možemo videti da postoje značajne razlike između pandemija, na primer, pandemija izazvana virusom 1918. godine je kao posledicu imala najveći broj umrlih za koje mi znamo i mnogo veći od onoga što smo videli 1957. ili 1968. godine, pa i 2009. Ali osnovna ideja je ista: postoji svetsko širenje neke bolesti. SZO je u definiciji pandemije dosledno naglasila taj koncept. Zvanične definicije pandemije SZO mogu da se nađu u smernicama koje smo dali zemljama članicama. Te smernice su nastale 1999. godine, a onda su dodatno ažurirane 2005. i zatim i 2009. godine. Ako pogledate te smernice , videćete da se više stotina naučnika koji sarađuju sa SZO na toj definiciji i na smernicama zbilja trudilo da poboljša definiciju i da ih razjasni u odnosu na smernice. Jedna od stvari koje SZO nije uradila, je da u definiciju ukljući kriterijum težine bolesti. A razlog za to je bio vrlo jednostavan: kada posmatramo istoriju ona nam kaže da uticaj pandemije može da bude u opsegu od umerenog do vrlo teškog. To znamo i kada vidimo širenje novih infekcija vidimo da efekat pandemije može da varira između tih ekstrema. Naravno, radi se o stručnim dokumentima, ali ja vas zaista podstičem, ohrabrujem da ih pogledate, kako biste videli šta definicija zaista kaže.
Da li je SZO preuveličala (naduvala) pandemiju?
Odgovor je ne, nije.
Želeo bih da se pozovem na prošlost, na govor generalne direktorke, dr Margaret Chan (Čen), kada je prvi put objavila pandemiju. U tom obraćanju svetu, ona je rekla da Svetska zdravstvena organizacija ima razloga da veruje da će pandemija biti “umerene jačine”. Dakle, od samog početka SZO je učinila maksimum da bi pružila najšire moguće informacije svim zainteresovanim o tome da je budući tok pandemije neizvestan, o tome da ne postoji kristalna kugla i da se ne može na početku reći kako će se kretati epidemija. To je istina danas, kao što je bilo i onda kada je rečeno. Tačno je, međutim opet, da kada smo na početku neke nove pretnje po zdravlje, a naročito kada postoji tako mnogo nepoznatih elemenata, da javnost i mediji često mogu vrlo oštro da reaguju na pojavu takve pretnje po zdravlje, a da je tokom čitavog ovog perioda tokom cele pandemije SZO bila vrlo dosledna u informacijama koje je pružala.
Imajući u vidu ovakvu situaciju, ne postoji nijedan organ ili zdravstveni autoritet uključujući SZO, koji bi mogao sebi da priušti da okleva pre donošenja odluka u situaciji kada se moraju preduzimati akcije, zato što SZO mora da pruži podršku zemljama i drugim institucijama koje se bore da smanje posledice i ublaže situaciju. U pružanju tih informacija, SZO je uvek bila vrlo uravnotežena i mislim da smo bili trezveni u donošenju svojih procena. Veoma naporno smo radili kako ne bismo preuveličali niti potcenili situaciju i da smanjimo zabunu, a ne da je stvorimo. Sada, pošto smo oduvek znali i ponavljali da pandemija može biti u opsegu od umerene do teške, takođe smo ukazivali na to da intenzitet može da se menja u toku pandemije. U takvoj situaciji, SZO i drugi odgovorni zdravstveni organi su usvojili princip predostrožnosti – to jest, pokušali smo da pripremimo svakoga na najgore, a da se nadamo najboljem.
U ovom trenutku mislim da pravedno možemo da kažemo da je uticaj ove pandemije na zdravlje umeren, u poređenju s posledicama po zdravlje nekih pandemija u prošlosti. Ali, takođe želim da istaknem da su sredstva i aktivnosti preduzete od strane zemalja kao odgovor na pandemiju bili najbolji u istoriji. Ne znamo koliko je slučajeva obolelih i umrlih izbegnuto ili sprečeno aktivnostima koje su zemlje preduzele i ne znamo koliko su ti napori pomogli da se ublaži ukupan efekat pandemije, ali čvrsto verujemo da te napore ne treba prekidati.
Da li je SZO bila pod neodgovarajućim uticajem farmaceutske industrije?
I ovde je odgovor ne.
Dozvolite mi da ponovo stavim ovo pitanje u odgovarajući kontekst. Kada je SZO odgovorila na pandemiju, jedna od stvari koje smo učinili u najkraćem mogućem vremenu bilo je da se obratimo velikom broju raznih stručnjaka i sektora širom sveta, uključujući industrije. Sa stručnjacima smo diskutovali o različitim pitanjima, a sa industrijom smo razgovarali o sojevima virusa za vakcine, o vakcinama i o tome šta može da se učini da se maksimalno ubrza proizvodnja vakcina.
Sada pitanje nije da li smo mi zaista imali kontakt s industrijom, već da li smo bili izloženi bilo kakvom nelegalnom uticaju kroz komercijalni interes. I odgovor je ne. SZO je odavno prepoznala da u dosezanju tako široke grupe stručnjaka i interesnih grupa postoji rizik da u savetima koje SZO dobija postoji rizik od potencijalnog sukoba interesa. Da bi se zaštitio integritet saveta koji se daju SZO-u, kako bismo bili slobodni od bilo kakvog nepropisnog uticaja, SZO je uspostavila rutinske zaštitne mere protiv mogućih sukoba interesa u savetu koji joj je dat. Ta praksa je odavno uspostavljena i uvek se primenjuje kako u vremenu značajno pre pandemije, takođe i tokom ove konkretne pandemije.
Sada SZO zahteva od stručnjaka koji pružaju savete organizaciji da deklarišu sve svoje profesionalne i finansijske interese, uključujući finansiranje koje su primili od farmaceutskih firmi, ili konsultantskih firmi ili iz drugih oblika profesionalnog kontakta uključenja sa organizacijama koje imaju komercijalni interes. Te informacije se daju drugim članovima i unutar institucije kako bi se razmotrilo da li su adekvatne i onda, ukoliko je ta osoba deo neke savetodavne grupe, informacije se daju svim drugim članovima te savetodavne grupe i uzimaju, SZO ih razmatra kako bi odlučila da ti stručnjaci treba da nastave sa svojom savetodavnom ulogom prema SZO .
Konačno bih ovde želeo da napomenem da se bilo kakvi navodi o neprijavljenim sukobima interesa vrlo ozbiljno shvataju od strane SZO i mi odmah i primereno reagujemo na njih. Dozvolite mi da usput napomenem ili završim sa jednom drugom temom, a to su pitanja koja smo dobili u vezi s tim da li će SZO sprovesti neku reviziju i odgovor je da, sprovešćemo unutrašnju reviziju, kao što će to uraditi i drugi, o tome šta se dogodilo tokom ove pandemije. Kao i svaka organizacija koja je zainteresovana za kvalitet svog rada, SZO ocenjuje svoj učinak tokom krupnih događaja, a onda sprovodi aktivnosti kako bi pouke iz tih iskustava naučila i kako bi poboljšala svoj rad. U ovoj situaciji, SZO i zemlje članice u svetu su funkcionisale prema Međunarodnom sanitarnoom pravilniku. Međunarodni zdravstveni propisi traže evaluaciju procesa praktične primene međunarodnih zdravstvenih (sanitarnog) pravilnika i SZO će iskoristiti tu priliku i otpočeti evaluaciju sopstvenog učinka.
|