|
Uključenost privatnog sektora u partnerstvo sa zdravstvenim osiguranjem
Kontinuiran rast broja potpisanih ugovora
Broj ugovora, koje je Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske potpisao sa privatnim sektorom, u konstantnom je porastu. Od 2006. godine, kada je sa privatnim sektorom zaključeno 36 ugovora, do ove godine broj potpisanih ugovora je povećan na 178. Međutim, analizom strukture ugovorenih usluga, uočava se da dominiraju ugovori sa privatnim apotekama, te proizvođačima i isporučiocima ortopedskih pomagala. Usluge zdravstvene zaštite i pojedinih vidova dijagnostike, u ovoj godini su ugovorene sa 7 privatnih timova porodične medicine i sa 12 specijalističkih ordinacija.
Inače, Strateškim planom razvoja Fonda zdravstvenog osiguranja RS do
2012. godine definisani su principi partnerstva sa privatnim sektorom.
Prema tim principima, sa privatnim sektorom se ugovaraju usluge koje se
ne rade u javnom sektoru, usluge na koje se u javnom sektoru dugo čeka,
te usluge za koje zbog drugih razloga nije obezbjeđena adekvatna
dostupnost svim osiguranicima.
U poređenju sa zemljama iz okruženja, posebno sa Slovenijom i
Hrvatskom, privatna praksa u Republici Srpskoj još je nedovoljno
razvijena. Ne računajući privatne stomatološke ordinacije, ukupno su
registrovane 162 ljekarske ordinacije u kojima radi 171 ljekar.
Privatne ljekarske ordinacije uglavnom se nalaze u većim gradovima,
poput Banjaluke (55), Bijeljine (20) i Prijedora (15). U strukturi
privatne prakse najzastupljeniji su pedijatri, ginekolozi, internisti i
oftalmolozi.
Najznačajnija iskustva u partnerstvu sa privatnim sektorom, ostvarena
su kod hemodijalize. Ovaj model, koji se već dvadesetak godina
primjenjuje u zapadnoevropskim zemljama, pokazao je svoje prednosti kod
savladavanja nesklada između finansijskih mogućnosti javnog sektora i
sve većih zahtjeva pacijenata za podizanjem standarda usluga i u
Republici Srpskoj. Međutim, u zapadnoevropskim zemljama partnerstvo sa
privatnim sektorom je znatno više zastupljeno, posebno kod
obezbjeđivanja optimalne dostupnosti zdravstvene zaštite, a broj
potpisanih ugovora je u konstantnom porastu, posebno u onim oblastima
gdje javni sektor ne može da odgovori zahtjevima i standardima.
U zemljama nastalim raspadom bivše SFRJ, iskustva su različita, uz
prisustvo straha da bi značajnije uključivanje privatne prakse moglo
dovesti do nekontrolisanog rasta troškova, što nije bez osnova. Naime,
neke evropske zemlje, u kojima je privatnoj praksi npr. prepuštena
kompletna primarna zdravstvena zaštita, našle su se u situaciji da, i
pored značajnog izdvajanja za zdravstvo, ne mogu da isfinansiraju sve
troškove, zbog čega su građani primorani da plaćaju razliku u cijeni
usluge privatnih ordinacija i cijene koju priznaje zdravstveno
osiguranje. Iskustva, međutim, govore i o brojnim prednostima
partnerstva sa privatnim sektorom, posebno kod poboljšanja dostupnosti
zdravstvene zaštite, na čemu se u zemljama EU naročito insistira.
Prema podacima iz zemalja nastalih raspadom SFRJ, najveću uključenost
privatnog sektora u partnerstvo sa fondovima, odnosno zavodima
zdravstvenog osiguranja imaju Slovenija i Hrvatska. U Sloveniji se broj
ugovora sa privatnim ordinacijama povećao sa 73 u 1997. godini na 250 u
ovoj godini. U ovih 250 privatnih ordinacija, koje imaju ugovor sa
Zavodom za zdravstveno osiguranje Slovenije, angažovano je gotovo 2.000
ljekara. Okvirna vrijednost programa cjelokupne zdravstvene zaštite,
kojeg finansira slovenački Zavod za zdravstveno osiguranje, u prošloj
godini je iznosio oko 1,87 milijardi evra, od čega se 205 miliona evra
odnosi na usluge koje su ugovorene sa privatnim sektorom, kroz
koncesiju. U odnosu na ukupna sredstva namijenjena finansiranju
primarne zdravstvene zaštite, ugovorena sredstva sa privatnim sektorom
iznose oko 66%. U strukturi ugovorenih usluga sa privatnom praksom
najviše su zastupljeni opšta medicina, te specijalističke grane poput
pedijatrije i ginekologije.
Kroz ugovore sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje uključeno
je preko 3.000 ljekara iz privatnog sektora. U ovoj zemlji, privatna
praksa je uključena na tri načina: kao čista privatna praksa, kroz
zakup i kroz dopunski rad. Najveći broj potpisanih ugovora sa privatnim
sektorom odnosi se na porodičnu medicinu u koju je, javno-privatnim
partnerstvom, uključeno preko 2.300 ljekara.
Principi ugovaranja usluga sa privatnim sektorom, kao i mehanizmi
plaćanja, identični su onima koji se primjenjuju i u ugovorima sa
partnerima iz javnog sektora. Kod usluga zdravstvene zaštite, uglavnom
je zastupljen model glavarine, a kod dijagnostike, plaćanje se vrši po
jedinici usluge i to prema cjenovniku Zavoda za zdravstveno osiguranje.
Iako postoji strah od rasta troškova, u partnerstvu sa privatnim
sektorm vidi se i šansa za većom kontrolom troškova. Međutim, ne
zanemaruje se ni opasnost da nekontrolisana racionalizacija troškova
može da bude i na štetu pacijenata. Otvaranje sve većeg prostora
privatnom sektoru zato je praćeno stalnim analizama i usavršavanjem
mehanizama kontrole, ali se potreba ravnopravnog uključivanja i ovog
sektora u zdravstveni sistem ne dovodi u pitanje.
|
