|
|
|
O aktuelnim oblastima u reformi |
 Intervju sa prof. dr Rankom Škrbićem, ministrom zdravlja i socijalne zaštite RS
O reformi zdravstvenog sistema
Reforma zdravstvenog sektora je počela još davno. Većina danas pravi grešku i pita kada će ta reforma završiti!? Reforma nikada neće završiti jer smo mi u kontinuiranom procesu. U nekim segmentima smo zastali jer nismo pratili najnovije svjetske trendove u organizaciji i funkcionisanju zdravstvenog sistema, ali u isto vrijeme, doktori pojedinih grana medicine, različitih službi i specijalnosti su itekako pratili tokove. Sada smo došli u jedan raskorak, pa su recimo hirurzi, radiololozi, onkolozi, patolozi, laboratorije sa svojim tehnikama i tehnologijama otišle daleko naprijed, a sistem to nije pratio. Taj zastoj je doveo do toga da se sistem počeo urušavati i doveli smo
se u poziciju da više ne možemo tako funkcionisati. Upravo zato smo sada pokrenuli lavinu procesa i aktivnosti ne bi li stigli i uhvatili korak, odnosno tempo i reformske procese koji su druge zemlje već prošle.
Poenta reforme je da jedni druge stižemo, prihvatamo principe, prihvatamo normative i nove standarde. Uvodimo nove termine kao što su akreditacija, standardizacija, kao što je uspostavljanje sistema kvaliteta, uspostavljanje najnovijih principa liječenja, smjernica itd. a sve sa ciljem veće profesionalizacije, podizanja standarda na jedan poseban nivo, da dođemo u situaciju da pacijentima ponudimo što bolju uslugu. Naša težnja je, ako se sjećate još odavno, od samog početka, da vratimo dignitet doktora na mjesto gdje je bio i da vratimo povjerenje ljudi i pacijenata u zdravstveni sistem, uključujući i doktora i sestru i sve nas koji brinemo o tome.
Opremanje zdravstvenih ustanova
Mnogo sredstava smo, u protekloj godini, uložili u opremanje bolnica. Tu je, prije svega, korejski kredit od 8.5 miliona dolara kojim smo opremili bolnice u Prijedoru, Doboju, Bijeljini i Banjaluci, a značajno smo uložili i u druge zdravstvene ustanove. Gotovo da nema bolnice u koju nismo uložili dio opreme iz postojećih kapaciteta. Uložili smo preko milion maraka u sanaciju objekata bolnice u Kasindolu.
Značajno smo pomogli i bolnice u Zvorniku, Trebinju, kao i bolnice u Foči, Nevesinju, te specijalnu bolnicu u Sokocu. U Bijeljini planiramo potpuno novu izgradnju jer je studija izvodljivosti pokazala da se ne isplati više renovirati. Očekujemo da ćemo ove godine sigurno krenuti sa tim radovima. U Gradišci hoćemo da obnovimo nešto od opreme što bi bilo suštinski za samu bolnicu, kao što je na primjer sistem sterilizacije. Hoćemo da unifi ciramo kardiološku opremu za sve jedinice intenzivne njege u bolnicama i za sva bolnička kardiološka odjeljenja, da svuda bude identična oprema, a shodno nivou zdravstvene zaštite.
Radimo i na projektu da svaka bolnica ima odjel za hematologiju, odnosno hemoterapiju. Hoćemo da onkološki bolesnici ne putuju u Srbiju ili iz Trebinja u neki drugi centar, nego da tamo opremimo odjeljenje gdje će se to primati po istom programu, a koji će voditi stručnjaci, onkolozi u saradnji sa svim ostalim bolnicama. Slično radimo i za neka oboljenja kao što je HIV (Aids), Hepatitis C, TBC, to su stvari koje takođe hoćemo da standardizujemo.
O udruženjima zdravstvenih radnika?
Velika je uloga, prije svega društva i komore. Profesionalna udruženja pod kapom Društva doktora Republike Srpske treba da defi nišu šta su to najviši standardi u pojedinim oblastima. Društvo pulmologa na primjer treba da kaže koji su danas standardi u liječenju bolesti u pulmologiji, tuberkulozi, astmi i drugim stanjima. Ljekari su ti koji idu na međunarodne kongrese, koji dobijaju međunarodne brošure, sastaju se i donose najnovije standarde kako se određena bolest danas najefi kasnije i najbolje liječi. Kada oni donesu te standarde, bilo bi logično da ih dobije i Agencija za akreditaciju. Govorimo sada o akreditaciji! Znači Agencija za akreditaciju, koristeći ove standarde treba da pomogne ustanovi da dođe do njih, da ih održi, ažurira i diže na viši nivo. Paralelno sa tim, društvo treba da defi niše i koji su to profesionalni izazovi ili potrebe za pojedinca, za svakog doktora u sistemu i da te standarde dostavi Komori. Komora na osnovu toga treba da kaže koji su uslovi koje na primjer jedan kardiolog treba da ispuni, kao i koje znanje, vještinu i rutinu treba da ima. Ukoliko to nema ne može dobiti licencu za rad!
O ljudskim resursima?
Komora doktora bi trebala, zajedno sa Ministarstvom zdravlja, da defi niše kakav je status doktora i koliko doktora trebamo u društvu. Ne možemo reći da nam sad treba 500 kardiologa kada se tačno zna koliko ih je potrebno na 100.000 stanovnika. Prema tome, to je jedan partnerski odnos gdje mi očekujemo i od društava i od Komore da kažu koliko im treba stručnjaka, da bi i mi mogli u Fondu, i u Vladi da planiramo koja su to sredstva koja su nam potrebna da bismo mogli da dignemo standarde. Ukoliko dignemo te standarde, onda ćemo lako reći koliko jedan kardiolog danas mora da napravi ekg-a, ultra-zvuka srca ili koronografija da bi mogao da zaokruži svoj radni dan. Mi želimo da standardizujemo njegove obaveze na poslu. Ukoliko ostvari tu normu onda on dobija platu! Sve što uradi preko norme, dobija preko plate i mi tu dolazimo do pitanja plata. Neko operiše po 275 puta godišnje, a neko možda 4 ili 5 puta godišnje.
Prema tome, mi ćemo doći i do racionalizacije kadra. To se ne odnosi isključivo na višak radnika, nego i na to da mi danas imamo manjak visoko stručnog i profesionalnog kadra. Imamo i manjak usluga koje proizvodimo i zbog tog manjka mi moramo pacijente slati na liječenje izvan Republike Srpske. Sad hoćemo da povećamo usluge, da povećamo odgovornost zaposlenih, da njihova produktivnost bude veća, da ih više platimo, a da te usluge ostanu ovdje, da se razvijemo kao centar vrhunskih usluga. Onaj ko neće da radi, on ne može ni raditi u zdravstvu.
O privatnom i državnom zdravstvu?
Svuda u svijetu je privatno i državno potpuno razdvojeno! Država treba da se, kroz državno osiguranje i zdravstvenu zaštitu, brine za one koji nemaju novac za osnovni paket zdravstvene zaštite. Ne možete čovjeku koji usljed raznih životnih sudbina nije u stanju da zaradi više, ne radi, nema platu niti penziju, da kažete: "Vi nemate pravo na zdravstvenu zaštitu i Vi ćete umrijeti". Mi smo ipak društvo sa socijalnim senzibilitetom i mi moramo naći sredstva za takve ljude. Drugo je opet kada neko ima novac, ne želi da ide na ovaj vid zdravstvene zaštite, nego želi dodatnu uslugu.
Usluga bi trebala biti jednaka i u privatnom i u državnom sektoru. Ukoliko nije, onda država ne misli dobro o svom zdravstvenom sistemu. Mi smo apsolutno za to i mi smo među prvim državama u regionu koja je, kroz hemodijalizu, uspostavila privatno javno partnerstvo. Fond, kao fi nansijska ustanova Ministarstva zdravlja treba da kupi ili osigura uslugu i to najbolju moguću koja se nudi na tržištu rada. Ukoliko državni sektor to ne radi, a radi privatni sektor, onda neka se rukovodioci državnih bolnica zamisle zašto se sklapa ugovor sa privatnom kućom koja će raditi tu uslugu. Onaj ko radi, treba da zaradi, ali očigledno para za sve nema, ima samo za najbolje.
O poboljšanju položaja ljekara?
Budite iskreni i Vi i ostali doktori, pa postavite pitanje da li se šta osjetilo u ovih godinu dana? Ogromna većina ljudi će reći da je napravljen značajan iskorak i to se osjeti u svakoj oblasti. Gotovo da nema oblasti gdje nismo bar nešto uradili. U nekim oblastima smo otišli jako daleko, evo u transfuzijskoj medicini, pa sigurni smo da ćemo do kraja godine uraditi toliko da ćemo biti ispred mnogih zemalja u okruženju.
U dijabetološkoj zaštiti i organizaciji dijabetološke službe već smo toliko iskoračili naprijed da imamo realne šanse da budemo lideri u Bosni i Hercegovini. Što se tiče urološke zaštite i neurologije, garantujemo da ćemo značajno napredovati da budemo lideri i u tome. Znači jedna po jedna oblast se defi niše, a mi imamo jaku ekipu, pogotovo mladih ljudi koji žele da iskorače naprijed. Tu se već osjete značajni pomaci, korist i značajno bolja situacija. Koliko će ko na kraju osjetiti tu korist, zavisi od njega ne zavisi od mene. Jeste da se neki bune, ali bune se oni koji ne rade. Svako ko bude čekao da reforma dođe kod njega, ja mu odmah kažem da neće nikada doći, odnosno proći će mimo njega.
O farmaciji?
Mislim da smo već davno uspostavili temelje savremenog pristupa politici lijekova. Napravili smo preduslove da se stvori agencija i krupnim koracima krenuli naprijed. Danas u oblasti farmaceutike, znači lijekova i otrova, mogu da kažem da smo daleko iskoračili u odnosu na ostale. Posebno u oblasti otrova gdje smo do juče bili u haosu, a evo danas smo to u potpunosti riješili. Spremni smo da, kada se donese Zakon o lijekovima na nivou BiH, preuzmemo i započnemo pregovore da sjedište agencije bude u Banjaluci. Neophodno je da počnemo da razmišljamo o izgradnji i da planiramo formiranje Zavoda za farmaciju koji bi bio nastavna baza fakulteta i radio određene vrste ekspertiza i analiza iz oblasti farmaceutike i toksikologije. Defi nisali smo jedan značajan iskorak u potpuno novom konceptu pozitivne liste, sa jako velikim povećanjem broja lijekova koje ćemo ponuditi pacijentima, ali i značajnijeg povećanja učešća nekih lijekova koji nisu toliko neophodni.
O komunikaciji među zdravstvenim ustanovama?
Nema više nesporazuma! Prvi put smo uspjeli da za pregovarački sto stavimo sve direktore bolnica i da oni dišu kao jedna ekipa. Svi su oni zajedno i svi prolaze istu školu. Jedni drugima daju informacije, sjedaju zajedno i defi nišu cjenovnik, jedni drugima posuđuju opremu itd. Prvi put se to dešava.
O stručnim publikacijama?
Ima nekoliko aspekata u tome, a jedan je popularizacija i informisanje o novim tehnologijama i novim dostignućima u medicini. Dobro je da znamo gdje se nalazimo u svijetu savremene medicine i nauke, šta je to novo, šta se dešava. Svako profesionalno udruženje donosi novine iz svoje oblasti. Bitno je da ljudi znaju. Danas pacijenti vrlo lako preko Interneta saznaju sve o svojoj bolesti, tako da se promijenila i uloga samog doktora, ali i uloga pacijenta.
Što se tiče prezentovanja onoga što mi radimo i čime se bavimo jako je važno i gdje se šta publikuje. Znači moramo imati svoje časopise koji će publikovati i javno iznositi najnovija saznanja iz različitih oblasti, a gdje ćemo i mi davati određen doprinos u svrhu opšte informisanosti. Drugi dio se odnosi na naučno istraživačke publikacije koje, da bi bile validne, moraju biti publikovane na nekom od svjetskih jezika i dostupne široj međunarodnoj čitalačkoj publici. Takođe, i mi moramo malo favorizovati i promovisati pisanje, kako kroz Medici. com ili slične časopise, tako i kroz dnevna glasila, kako bismo edukovali populaciju.
Prim. dr Momir Pušac, glavni urednik
|
|
|
|
|
|
