|
Pripremila: Vera Pušac
"... Dvije su se vode zavadile, čehotina i studena Drina. čehotina Drini govorila: "Pričekaj me ljetni dan do podne, dok ja dođem, mutna i krvava..."
 uistinu, kao otvorena knjiga na ušću čehotine u Drinu, raskrilio se grad. Naslonio se na obe vode, što su se ko zna zašto i godine koje grdno zavadile i često plavile priobalje, pa čak i ulice grada, želeći pri tom valjda, da speru tragove istine i tragove istorije. Istina i istorija ovoga kraja toliko je duboka i toliko jasna, da se ne da ni zamutiti, a kamoli sprati i zaboraviti!I Drina i čehotina, protičući kroz vreme i istoriju pamte. Onome ko zna da sluša pripovedaju, da su vremena kao vode - dolaze i odlaze, donose i odnose. I svaki kamen ove Stare Hercegovine kada podigneš, pod njim, istoriju nađeš!
Skamenjeni svedoci vremena, nemo pripovedaju!

Od 1368. godine, od kada datiraju prvi pisani tragovi o Foči, preko turske i austrougarske vladavine, Prvog i Drugog svetskog rata, pa do najnovije istorije, mnogi moćni despoti, vladari i gospodari, sebi u slavu i čast, zidali su svoje zadužbine a rušili i skrnavili postojeće.
U novijoj istoriji grada, posebno mesto pripada januaru1942. godine, "Fočanskoj republici"i"Fočanskim propisima", koji se smatraju prvim ustavom nove države. U to vreme, u Foči se leče promrzli partizani Prve proleterske brigade koji su po najljućoj zimi prešli Igman. Deo fočanske opštine je i područje Tjentišta, na kojem se u Drugom svetskom ratu dešavala Peta nemačka ofanziva i koje je stratište za 7.ooo boraca za slobodu.
I opet istorija! I opet neki moćnici, despoti, vladari i gospodari, u svom bezumlju, zavadiše nas i gurnuše u ring u kome se lije krv i padaju glave! Zao duh uveliko je izašao iz boce! Ratni olujni vetrovi '92. godine krše Bosnu, krše Hercegovinu i naravno, fočanski region!
Razvoj zdravstva
Iako je kroz istoriju, Foča bila poznata kao trgovačko središte na karavanskom putu iz Dubrovnika prema unutrašnjosti, zdravstvena zaštita u njoj je vegetirala! Kroz sve vreme turske vladavine, tek sporadično bi se javljao po koji zdravstveni radnik, a zdravstvenih ustanova, nije ni bilo. Austrijskom okupacijom u Foči se stacioniraju jači vojni garnizoni u kojima su radili školovani lekari. Prva bolnica u Foči otvorena je 1896. godine.
U toku Drugog svetskog rata u fočanskoj bolnici (tzv. IGMANSKA bolnica) lečeni su promrzli borci Prve proleterske brigade. Bez anestezije i bez seruma, oskudnom hirurškom opremom, amputirani su im promrzli delovi tela. Bez jauka, borci su ostajali bez prstiju, bez nogu i umirali kao junaci!
U slavu i čast hrabrim "IGMANCIMA", rodila se ideja o gradnji bolnice. U proleće 1958. godine, otvorena je novosagrađena bolnica i nazvana Spomen bolnica "Proleterskih brigada".
Referendumom 1968. godine formiran je Medicinski centar "Proleterskih brigada", a osamdesetih godina, bolnica se nalazi u organizacionom zdravstvenom gigantu, SOUR Regionalni medicinski centar "Proleterskih brigada".
I ponovo politička i nacionalna previranja. Devedesete godine prošloga veka mirišu na zlo, na krv, na smrt! Po treći put u istom veku, zla kob rata nadvila se nad svim prostorima bivše Jugoslavije. Politika, privreda pa i zdravstvo, gibalo se prema ponuđenom, u mogućim i nemogućim varijantama.
Sarajevo, aprila '92. Nastavni proces na svim fakultetima zamire. Nacionalno sečivo krvlju natopljeno, nad glavama profesora i đaka koji jesu, to što jesu! Svi oblici rada i na Medicinskom i na Stomatološkom fakultetu zamiru! Događaji u tom gradu uzrokuju egzodus preko 200.000 hrišćana, a među njima i velikog broja univerzitetskih profesora, asistenata i saradnika. Oni koji izmakoše krvavom nacionalističkom sečivu, osetiše potrebu i obavezu da nastave prekinuto. Naime, grupa profesora sa sarajevskog Medicinskog i Stomatološkog fakulteta, u leto '93. godine, prognani i poniženi, odlučiše se na vaskrsenje! Odlučiše da univerzitetskoj mladosti, kataklizmom zahvaćenih prostora, omoguće da okončaju započeto. To se jedino moglo revitalizacijom Medicinskog i Stomatološkog fakultea sarajevskog, tada već srpskog, univerziteta. Konačna odluka o izboru lokaliteta za oba fakulteta, doneta je nakon dekanskih obilazaka više medicinskih centara hercegovačkog i istočno bosanskog regiona.
Regionalni medicinski centar Spomen bolnica "Proleterskih brigada" u Foči bio je jedan od najkvalitetnijih, bilo da je reč o opremi, o kadrovima, o kapacitetima ili prostorima sa rešenom infrastrukturom. Postojanje veoma konfornog srednjoškolskog centra sa impozantnim amfi teatrom sa oko 300 mesta, bio je dodatni razlog da dekani Medicinskog fakulteta, prof. dr Boriša Starović i Stomatološkog fakulteta, prof. dr Olga Blagojević, septembra '93. godine, baš tu započnu reanimaciju fakulteta na čijem su čelu!
I uspelo je! Nakon zvaničnog konkursa i prijemnih ispita iz biologije i hemije, novi damar života udahnut je u Medicinski i Stomatološki fakultet Univerziteta Srpsko Sarajevo.
Lekarski konzilijum Opšte bolnice u Foči, na čelu sa direktorom, prof. dr Veljkom Marićem, u to teško vreme, sa naglašenom kolegijalnošću i osećanjem odgovornosti, otvorio je prostore bolnice za organizovanje ovih fakulteta. Septembra '93. godine. Regionalni medicinski centar Spomen bolnica u Foči prerasta u Klinički centar Medicinskog fakulteta! Tako je za stanovništvo ovoga dela Republike Srpske obezbeđena visoko stručna i kompletna zdravstvena zaštita.
Univerzitetski kampus
Medicinski fakultet u Foči predstavlja tipičnu visokoškolsku ustanovu osnovanu od strane države, sa organizacionim jedinicama katedre, administrativnom i tehničkom službom. Prema rečima direktora Kliničkog centra i dekana Medicinskog fakulteta u Foči prof. dr Veljka Marića, Medicinski i Stomatološki fakultet su organizovani kao Univerzitetski kampus, po ugledu na savremene fakultete u svetu i sastoji se od prostora za nastavu i prostora za smeštaj studenata i profesora. Klinički prostori predstavljaju nerazdvojnu bazu za izvođenje kliničke nastave matičnih medicinskih predmeta oba fakulteta. Studentski internati čine sastavni deo Univerzitetskog kampusa. Najveći i najlepši prostor poslednjeg paviljona bolnice, obezbeđuje smeštaj za 90 studenata. Ostala dva internata nalaze se izvan kruga Kliničkog centra.
"Plan i program studija rađen je u skladu sa savremenim evropskim standardima i principima Bolonjske deklaracije. Od školske 2007/08. godine, četvrta generacija studenata Medicinskog fakulteta u Foči, pohađaće nastavu u skladu sa principima Bolonjske deklaracije.
Od '93. godine, na osnovne studije medicine upisano je 966 i do danas, je diplomiralo 115 studenata, a trenutno na našem fakultetu studira njih 436 To su mladi sa prostora 36 opština Republike Srpske, i 35 opština iz zemalja okruženja. Kao dekan ovog fakulteta, ponosan sam na činjenicu da smo, osim obrazovanja doktora medicine, ovlašćeni za školovanje magistara i doktora medicinskih nauka. Od 2001. godine do danas, magistarsku tezu odbranilo je 5 a 18 kandidata je u proceduri za sticanje naučnog zvanja - magistar medicinskih nauka. Doktorsku disertaciju odbranilo je 8 a još 9 kandidata je u proceduri za sticanje tog naučnog zvanja. Na specijalističke studije do sada je upisano 92 kandidata a njh 14 je položilo specijalistički ispit. Ovo pokazuje da smo, tokom postojanja Medicinskog fakulteta u Foči, u velikoj meri uspeli da odškolujemo vlastiti kadar te smo i tu blizu uslova koje propisuje Bolonjska deklaracija. Ako još kažem da za naše profesore i asistente gradimo oko 40 stanova, onda slika o nama dobija jednu domaćinsku dimenziju", sa ponosom ističe dekan Marić.
I zaista, jedno fascinantno zdanje koje se prostire na 5.000 metara kvadratnih predkliničkog i 20.000 metara kvadratnih kliničkog dela, smešteno na severu od Foče, jedan kilometar nizvodno od mosta na Drini. Na čvrstom i stenovitom terenu, 15-20 metara iznad nivoa reke i sa optimalnim uslovima za gradnju i širenje. Bolnica se uklapa u ambijent okoline, u ambijent reke Drine, njene bistre modro-zelene vode sa brdima i šumovitim pašnjacima okolo. "Ako govorim kao direktor Kliničkog centra, ne mogu a da ne pomenem 1998. godinu, kada je u okviru projekta "GRANT-AID", japanska vlada donirala Kliničkom centru izuzetno kvalitetnu medicinsku pomoć (147 medicinskih aparata) u vrednosti od 4 miliona dolara. Od tada bolnica u Foči postaje jezgro zdravstva istočnog dela Republike Srpske. Godišnje se u našem centru leči preko 7.500 pacijenata, od kojih je 25% van prostora fočanske regije, a rekao bih da nema grada u Republici Srpskoj iz kojeg nam nije došao bar jedan pacijent. Fočanska regija može da se ponosi činjenicom da ni jedan lekar nije nezaposlen, odnosno, ne nalazi se na Zavodu za zapošljavanje što je, priznaćete, svojevrstan kuriozitet", ističe prof. Marić.
Vredna pomena je i činjenica da Foča sa oko 35 000. stanovnika ima tri fakulteta: medicinski, stomatološki i bogoslovski. U proceduri otvaranja su još dva fakulteta. Studijski odsek zdravstvene nege, koji bi u toku trogodišnjeg, onosno četvorogodišnjeg školovanja obrazovao pomoćno medicinsko osoblje i odsek biologije, sa Prirodnomatematičkog fakulteta Istočno Sarajevo.
Medicinsko osoblje Kliničkog centra Medicinskog fakulteta u Foči u 12 odeljenja i sa 5 dijagnostičkih službi radi sve intervencije, osim radiologije i kardio-hirurgije (no ugradnja pejsmejkera se vrlo uspešno radi). S obzirom na porast kardiovaskularnih bolesti, jedan od ciljeva za budućnost ove visokostručne ustanove i institucije jeste opremanje ANGIOSALE, u kojoj bi se radili stentovi i invazivna kardiologija.
"Sa aspekta ljudskosti, pre svega, a onda sa aspekta funkcija koje trenutno obavljam, ne mogu a da se još jednom ne osvrnem na rodonačelnike svega ovoga o čemu smo do sada govorili. To su akademik, Boriša Starović i prof. dr Olga Blagojević. Njihovim dolaskom, Foča postaje univerzitetski grad. Imali su viziju, imali su energiju i verovali su u sebe, u nas! Mi smo ih sledili i verovali smo njima ali i sebi! Profesor Starović je već tada ovu bolnicu video kao Univerzitetsku bolnicu, smeštenu u prijatnom prostoru, koja može da bude, da edukuje i da leči. Na žalost, prošlo je već dve godine od kako ovi velikani nisu među nama. No siguran sam da bi bili prezadovoljni ostvarenjem svojih vizija. Kako u jednoj sredini koja nema tradiciju univerzitetskog grada, u najteže vreme, može da se začne, rodi i odneguje ono što danas slovi za tipičnu univerzitetsku bolnicu koja ima prostor, kadrove, opremu i stalnu težnju ka usavršavanju.
Ponosan sam što sam bio savremenik i saradnik takvih vizionara", kaza nam prof. dr Veljko Marić, direktor Kliničkog centra i dekan Medicinskog fakulteta!
|