Prvi laserski uređaj konstruisan je 1954. godine na Columbia univerzitetu u SAD. Naziv potiče od Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation (pojačanje svjetlosti stimulisanom emisijom zračenja).U medicini prvi su ga uveli oftalmolozi 1960. U ginekologiji je prvi put primjenjen 1973. godine za liječenje promjena na grliću maternice (Kaplan i saradnici). Laseri za biostimulativne efekte zovu se i meki laseri. U ginekologiji se koriste u tretmanu upale Bartolinijeve žlijezde, bolne menstruacije, upale cerviksa, ožiljaka, upale rodnice (colpitis), nakon konizacije, upale bešike, distrofije vulve, hematoma, genitalnog herpesa, inkontinencije (bježanja) urina, upale parametrija, pruritus (svrab), postoperativno ubrzanje zarastanja, strija, iritabilne (nadražljive) bešike, vulvitisa i mastitisa. Kod ovih stanja laser djeluje analgetski (smanjenje bola), antiflogistički (smanjuje upalu), antiedematozno (smanjuje otok), biostimulativno (ubrzava zarastanje) i vazodilatatorno (proširuje krvne sudove). Zavisno od dijagnoze određuje se snaga, frekvencija, broj sedmičnih i ukupnih tretmana.
CO2 laser se koristi u ginekologiji za sve hirurške zahvate:na jajovodima, metroplastiku-pregrade u maternici, miomektomiju, konzervativnu hirurgiju endometrioze (u I i II stupnju endometrioze laser i elektroablacija ektopičnih žarišta endometrioze značajno unapređuje procenat zanošenja), vaporizaciju vanmaterične trudnoće, resekcije jajnika, otklanjanje Condyloma itd. Uslovi za primjenu lasera su potpuna vidljivost i pristupačnost leziji i da je ista kompletno ispitana i histološki dokazana.
Posljednjih godina sve je više mladih žena sa premalignim promjenama na grliću maternice koje još nisu rodile. Zbog toga je potrebno odabrati metode liječenja koje neće ostaviti značajnije trajne posljedice na reproduktivnim organima žene. Medikamentno liječenje CIN-a (Cervikalna intraepitelna neoplazija) uzrokovanog HPV ne daje očekivane rezultate pa preostaju hirurške metode kao lokalno destruktivne (krioterapija, laserska vaporizacija, hladna koagulacija i radikalna dijatermija) ili ekscizione tehnike. Cilj je isti, uništenje ili odstranjenje atipičnog epitela. Prvobitno je najraširenija bila konizacija hirurškim nožem koja je skupa zbog bolničkog liječenja i visokog stepena komplikacija. Stoga je prednost data lokalnodestruktivnim metodama (krioterapija i elektrokauterizacija). Od 1980. g. počinje primjena laserskih zahvata. Metod ekscizije (isijecanja) zone transformacije niskovoltažnom dijatermijskom petljom (omčicom) primjenjuje se od 1990. godine. Omčicom na bazi radiotalasa, takođe, je moguća ekscizija sa svim prednostima te metode
Nedostatak lokalno destruktivnih metoda je što se potpuno uništava promjenjeni epitel, a ne možemo biti sigurni da li je nenormalni epitel u potpunosti uništen. Stoga su za ovaj metod preporučljive promjene koje su pretežno na egzocerviksu i gdje je vidljiva cijela skvamokolumnarna (pločasto slojevitog i jednoslojnog epitela sa cervikalnim žlijezdama) granica. Promjene dublje u cervikalnom kanalu ne mogu se sa sigurnošću uništiti.
Primjena lokalno destruktivnih metoda je dozvoljena ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
-Promjena ograničena na CIN I ili CIN II što je patohistološki potvrđeno - promjena je mala - površina promjene je glatka - promjena se nalazi samo na egzocerviksu - potpuno vidljiva cijela skvamokolumnarna granica.
Laser se primjenjuje kao laser vaporizacija i CO2 laserska konus biopsija.
Laser vaporizacija se izvodi u lokalnoj anesteziji pod kolposkopskom kontrolom. Preciznost je velika (promjer zrake 0,5 do 2mm) a dubina uništenja je obično 8 do 10 mm. Prednost je i lako uništenje promjena koje su se proširile na svodove rodnice. Zarastanje je brzo – potpuna epitelizacija za tri sedmice a procenat izliječenja prosječno 92%. Procenat komplikacija je nizak (krvarenje, suženje cervikalnog kanala i infekcija) i iznosi 4%.
Prednost laserske konusne biopsije nad lokalno destruktivnim metodama je postojanje preparata za patohistološku analizu. Izvodi se ambulantno u lokalnoj anesteziji a komplikacije su iste kao kod lokalnodestruktivnih metoda. Kod klasične konizacije sa šavovima česti su ožiljci i deformacije izgleda porcije (grliæa). Gubitak krvi je minimalan (1-2mililitra). Preciznost se poveæava dodatkom mikromanipulatora i operacionog mikroskopa.
Prednost intervencije laserom i omčicom je kod mlađih osoba.U SAD 85% ginekologa primjenjuje omčicu. Nedostatak lasera je skupoća opreme.
Bez obzira na metodu liječenja, zbog mogućeg recidiva, obavezne su redovne kontrole nakon intervencije citološki i po potrebi kolposkopski. U prvoj godini citološke kontrole (PAPA) su na 3-4 mjeseca pa ako su nalazi uredni u drugoj godini kontrole na 6 mjeseci. Ako 3-5 godina nema recidiva dalje kontrole su uobičajeno jedanput godišnje.
Prednosti lasera kao hirurškog noža su:
– nema dodira sa tkivom – operaciono polje je suvo, gotovo beskrvno-postupak je apsolutno sterilan – intervencija je lokalizovana i vrlo precizna – dobar uvid u operaciono polje, nezaklonjeno instrumentima, posebno važno u anatomski uskim područjima – brže zarastanje sa manjim postoperativnim otokom i ožiljkom – manji otok a samim tim i postoperativni bol – nema elektromagnetske interferencije s monitorskim aparatima i pejsmejkerima.
Zbog navedenog, ove prednosti su posebno bitne kod:
– operacija gdje je predviđen značajan gubitak krvi – operacija jako prokrvljenih organa i dijelova tijela – ekstirpacije vaskularnih tumora – operacije pacijenata sa hemoragičnom dijatezom (sklonih krvarenju i hemofiličari) – operacija malignoma (trenutna hemostaza smanjuje mogućnost diseminacije) – operacija jako inficiranih tkiva – operacija praćenih monitoringom vitalnih funkcija i pacijenata sa pejsmejkerom – mikrohirurških i endoskopskih operacija. |