|
Od pamtivijeka pa do našega vijeka čovjekova “zdrava” misao bori se protiv bolesti! Mnogi drevni tekstovi – kojima je teško odrediti žanr – u sebi “nose” misaonu klicu o zdravlju, o “produžetku” života. Mnogi tekstovi “pelcovani” su mišlju o travki besmrtnosti, o čovječijoj božanskoj dugovječnosti. I kako je sazrijevala civilizacijska “jabuka saznanja” dozrijevala je i misao o čovjekovoj zdravoj duši i zdravom tijelu...
Ta elementarna civili- zacijska briga – zdravo tijelo, zdrav duh! – upisana je i u različitim “formama jezika”! Riječi “zdrav” i “zdravlje” preobražavale su se u mnogim jezičkim igrarijama. Bilo bi, na primjer, zanimljivo, i jezički izazovno – tragati za mogućim “rječnikom zdravlja”! Taj budući rječnik, spisak tih “zdravoriječi”, ugrađen je u prvu jezičku smjenu, u jezik svakodnevice – u pozdrave, zdravice i druge “male forme” i sintagmičke sklopove. Evo samo dijela te jezičke pletenice: “Zdravo! Zdravo, kako si!” Zdrav bio! U zdravlje! Na zdravlje! Sve ti zdravo i veselo bilo! Dok si zdrav i voda ti je slatka! Ajde da se zdravimo!...”
Ante cibum! Lijek “prije jela”! To je ona poučnica u propisanim “recepisima”! Postoji li, međutim, nešto što je prije lijeka “prije jela”?! To je ona “zdrava misao” o bolesti, “zdrava misao” koja je “pola lijeka”! Ta i takva “ljekovita misao” zapretena je u lijepim riječima, u knjigama! I nećemo pogriješiti kažemo li – da je istorija književnosti, na primjer, “bliska” sa istorijom, naukom o zdravlju! Suzan Sontag, američka spisateljica, piše o “metafori bolesti” ili o bolesti kao metafori! kiseline i željeza. Bolesti i bolesnici “likovi” su mnogih romana, priča, pjesama. Sjetimo se, primjerice, Tomasa Mana i njegovog romana “Čarobni brijeg”! Sanatorijum je “zavijen” u metaforu “čarobnog brijega”! I junak romana Tomasa Bernarda, “Vitgeštajnov sinovac” je bolesnik! O bolestima i bolesnicima piše i ÃÂerđ Konrad u romanu “Posjetilac! I mnogi poznati pisci bili su ljekari! Vratimo li se u biblioteke “starih književnosti” – čekaju nas pisci i knjige o bolesti i zravlju! Grčki pjesnik, Lukrecije Kar, u svome djelu “O prirodi stvari” , brine “u tijelu da se život naš zadrži”! Engleski pjesnik, Džon Don, u stihove utkiva misao o mozgu i jetri!...
Elem, i lijepa knjiga se može “uzeti” prije jela! Knjiga u sebi ima “terapijsko svojstvo”! Aristotel je pisao o katarzi! A katarza je “pročišćenje” misli i duha! “Katarzirati” se knjigom znači – liječiti se protiv straha, tuge, melanholje! Upravo su to bolesti našega vremena! U “staroj” Grčkoj vjerovali ili ne, postojale su bolnice zvane – smijališta! U njima je terapija bila smijeh! Filozof Henri Bergson, i ne samo on, pisao je o smijehu kao “anesteziji srca”! Nije zadžabe ni činjenica – da je Gogolj, i sam bolestan, u svojoj mastionici spravljao “sirup smijeha”! I doktor Čehov, igrajući se često termometrom, liječio se čitajući “pametne knjige”... |
