 Terminom zavisnosti(dependence) u medicini se označava postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. To istovremeno označava promjenu tolerancije koja se manifestuje povećanjem doze uzimanog lijeka i nastanka apstinencijskog sindroma.
Navika na lijekove ili zloupotreba (drug abuse) je termin koji se odnosi na psihičku zavisnost od samouzimanja lijekova nezavisno od medicinske preskripcije.
Zavisnost se stvara posebno prema onim lijekovima koji utiču na raspoloženje.
Svakodnevne brige, strepnje, međusobne ne suglasice su pratilac svakog čovjeka, a izazivaju stanje uznemirenosti i razdržljivosti, pa se najčešće pribjegava upotrebi lijekova koji “smiruju”, tj. sdative i anksiolitika.
Opterećenja problemima na poslu, u porodici, životu, uzroci su nesanice koja izaziva bol, umor, neprijatno raspoloženje. U toj situaciji pribjegava se takvoj upotrebi hipnotika.
Upotrebom trankvilizatora, psihostimulansa kao i hipnoanalgetika i hipnotika želi se smanjiti strah, olakšati unutrašnja napetost i doživjeti relaksacija. Takođe, ovi lijekovi pružaju “odmor”, spokojan san i bjegstvo u zaborav, otklanjanju boli, čine tijelo lakšim i čovjeka mirnijim.
Zavisnost se razvija prema onim lijekovima koji izazivaju euforiju-bezrazložno osjećanje dobrog raspoloženja. Međutim, na nastanak zavisnosti ne utiču samo farmakološke osobine lijeka nego i doza, frekvencija primjene kao i način primjene lijeka. Zbog toga važi pravilo da se da je najmanja efikasna doza, u optimalnom razmaku, uz najpogodniji način primjene (ako se moraju dati injekcije, onda je potkožna pogodnija od intravenozne).
Za nastanak zavisnosti potrebno je da postoje tri uslova:
1.potencijalno opasan lijek
2.ličnost sklona zavisnosti zbog teškoće adaptiranja okolini (nedostatak roditeljske ljubavi, surovo I tragično detinjstvo, 3.osjećanje odbačenosti,…) i
situacija pogodna za nastanak zavisnosti (bolest, tragedija u porodici, loše društvo, nezaposlenost,…). Čak i kada su ispunjeni ovi uslovi, teško je predvidjeti ko će postati zavisan a ko neće. Uopšteno, može se reći da mlađe osobe, što je danas ogromna većina, stupaju na put zavisnosti iz znatiželje, nepromišljenosti, nemogućnosti da odole iskušenju. Starije osobe postaju zavisne od lijekova poslije medicinske primjene.
Koja je dinamika nastajanja zavisnosti, odnosno zloupotrebe lijekova?
Prco pacijent uzima lijek. Događa se često da lijek “zakaže” u izazivanju očekivanih stanja te se doza povećava, razvija se tolerancija i stalno se povećava doza da bi se postiglo stanje “spokoja i sreće”. Tako se razvija “toksični sindrom” koji predstavlja trajnu ili povremenu (ali veoma učestalu) impregnaciju organizma nekim lijekom.Toksični sindrom dovodi do somatskih, neuroloških i psihičkih komplikacija.
Dinamika nastanka zavisnosti, odnosno zloupotrebe lijekova, slikovito se može prikazati u tri faze: 1 faza: pacijent uzima lijek
2 faza: lijek “uzima” lijek (uspostavljanje tolerancije) i
3faza: lijek “uzima” pacijenta (nastajanje zavisnosti).
Zavisnost se uglavnom stvara prema benzodiazepinima i hipoanalgeticima s obzirom da su indukciona područja za primjenu ovih lijekova velika a ljekar ih prepisuje veoma često.
Prim.mr.ph. Anđelka Damjanović
specijalista farmakoinformatike
|
