Definicija i klasifikacija rinitisa

Rinitis je zapaljenje sluznice nosa koje se ispoljava jednim ili svim od navedenih simptoma: zapušenost nosa, rinoreja, kijanje, i svrab u nosu.

Klasifikuje se u tri grupe:

1.Alergijski rinitis: najčešći oblik rinitisa koji u zavisnosti trajanja simptoma može da bude sezonski i perinealni (kada simptomi traju tokom cijele godine).

2.Sezonski, (polenska kijavica), najčešći je u proljeće, a pojava perinealnog rinitisa se vezuje za senzibilizaciju na alergene koji su u vazduhu preko cijele godine.

3.Nealergijski rinitis javlja se nakon izloženosti iritansima ili još češće pri promjeni temperature.

Infekcijski rinitisi koji se dijele na akutne (virusni, koji obično prolazi bez liječenja) i hronični infekcijski rinitisi koji nisu česti u djece, a uzročnik im je mikrobacterijum tuber kuloze ili gljivica.


Epidemiologija rinitisa udruženog sa astmom

Simptomi alergijskog rinitisa često se javljaju udruženo sa atmom, a rinitis u velikom broju slučajeva može i da prethodi astmi. U djetinjstvu poremećaj je češći kod dječaka, ali je u odraslih broj muških i ženskih oboljelih približno jednak.


Patofiziologija

Udruženost astme i rinitisa nije iznenađujuća, ako se ima na umu da su osnovni mehanizmi alergijske inflamacije ovih “povezanih respiracijskih sluznica” istovjetni. Tri su glavna mehanizma važna za akumulaciju zapaljenskih ćelija:

-adhezija
-selektivni hemoatraktanti i
-produženo preživljavanje inflamacijskih ćelija, naročito eozoinofila pod dejstvom citokina.

Prvo se, minut do dva nakon izlaganja alergenu, javlja svrab i peckanje, a prati ih i kijanje, uslije djelovanja histamina na H1 receptore. Slijedi hipersekrecija koja obično prestaje nakon 20-30 minuta. Antihistaminicima (H1 blokatorima), povećana sekrecija iz nosa se može samo djelomično zaustaviti. Treći simptom, zapušenost nosa, se maksimalno ispoljava 10-20 minuta poslije izlaganja alergenu, a neprohodnost se može održavati i preko 24 časa.



Može li rinitis provocirati pogoršanje astme?

Poznato je da povećanjem broja epitelnog intracelularnog adhezionog molekula (ICAM-1) i porastom osjetljivosti ovih receptora se može objasniti prijemčljivost djece sa astmom, za infekcije gornjih disajnih puteva, kao i činjenica da rinovirusi pokreću veliki broj napada astme.

Vezu između rinitisa i pogoršanja astme moguće je objasniti i postojanjem nazobronhalnog refleksa, i kao treće, kada je nos zapušen, disanje se odvija kroz usta, a to dovodi do direktnog izlaganja donjih disajnih puteva hladnom i neovlaženom vazduhu, što može dovesti do bronhospazma.


Dijagnoza alergijskog rinitisa

Pažljiva anamneza najčešće je dovoljna da ukaže na postojanje alergijskog rinitisa. Bolest se može pojaviti već u doba odojčeta, a jasna klinička ispoljenost bolesti se viđa tek poslije 4-5 godine života. U mlađe djece, se često zbog alergije mogu javiti i recidivni infekcijski rinosinusitisi, adenoiditis, ototis media, česte gušobolje, suvoća usta, nazalan govor ili hrkanje. Tipičan je i tzv. “alerijski pozdrav”, trljanje vrha nosa dlanom odozdo naviše ili ustranu zbog curenja ili svraba.

Kihanje se javlja u paroksizmima. Tipično, sluznica kod alergijskog rinitisa je blijeda, plavičasta i otečena.

-Kožne probe rane preosjetljivosti se koriste da pokažu alergijsku reakciju kože na alergene posredovane IgE antitijelima.

Nivo ukupnog IgE u serumu je povišen u manje od polovine oboljelih od sezonskog rinitisa, pa je specifičnost ovog testa niska.

-Bris nosa na Eozinofile karakteriše alergijski rinitis i nealergijski rinitis sa eozinofilijom, dok neutrofilija ukazuje na bakterijsku infekciju.

Liječenje alergijskog rinitisa udruženog sa astmom

U liječenju ove bolesti, jedan od najvažnijih momenata je kontrola sredine, što podrazumijeva da sobu djeteta treba urediti “spartanski”: ukloniti višak namještaja, jastuke od perja, pokrivače od vune i zamijeniti ih sintetičkim koje treba prati jednom nedeljno na 60OC, ukloniti tepihe, brisati sve glatke površine u sobi bar jednom nedjeljno vlažnom krpom, usisavati prašinu koristeći usisivače sa vodom, kada djeca nisu u kući. Kućne ljubimce ne bi trebalo držati u kući djeteta oboljelog od astme (ili alergijskog rinitisa. Zatim treba ostati u kući kada je količina polena u zraku visoka, a prozore i vrata držati otvorenim onda kad je polena najmanje u zraku (obično između 22 i 04 časa), a osobama u kojih je izražen konjuktivitis može da bude korisno nošenje naočara. Što se tiče farmakološkog pristupa, lijekove treba početi davati ranije profilaktički (dve do tri nedjelje), ne čekajući da se razviju simpomi bolesti. Od lijekova daju se antihistaminici, hromoglikat-natrijum, topijski glikokortikoidi, topijski dekongestivi i rijetko, sistemski glikortikoidi.

Oba ova poremećaja, i astma i alergijski rinitis, pojedinačno, a naročito udruženi mogu bitno da naruše kvalitet života oboljelog. Zato je važno da se ne zanemari liječenje ni jednog od ova dva poremećaja kada postoji njihova koegzistencija.

Piše:

Dr Tanja Manojlović, pedijatar