Definitivnog odgovora za sada nema. Sve teorije su istovremeno i pogrešne i ispravne. Zašto se neko ubija samo on to zna. Ali da bi lakše razumjeli neke od uzroka samoubistva koristićemo, u literaturi najčešće navođenu, Dirkemovu tipologiju suicida, tzv. društvenu tipologiju  suicida. Dirkem polazi od toga da uzroci suicida po svom karakteru mogu biti samo društveni. On je razlikovao tri glavna tipa suicida:

- Egoistički tip suicida: čovjek je dvostruk, znači da fizičkog čovjeka dopunjuje društveni čovjek. Ako se desi da se društvo raspadne, ako ga ne osjećamo više živim i djelotvornim, ono oko nas, iznad nas i ono što postoji socijalno u nama biće lišeno svake objektivne osnove. Na osnovu te hipoteze Dirkem objašnajva veće stope suicida kod neoženjenih (bez porodice) nego oženjenih, kod protestanata nego kod katolika, veće stope suicida u društvima u raspadu nego u onima koja su socijalno  integrisana.
- Altruističko samoubistvo: Dok egoističko samoubistvo nastaje kao proizvod pretjerane individualizacije, odvajanje individue od kolektivnog "JA", dotle je altruističko samoubistvo posljedica prevelike integracije, tj. integracije koja znači da postoji nešto što više vole od sebe samih. U novije vrijeme navode se grupna samoubistva pripadnika nekih vjerskih sekti.
- Anomično samoubistvo: Anomija ili stanje deregulacije nastaje onog momenta kada društvo nije sposobno da usmjerava pojedinca i nad njim vrši kontrolu. To se dešava u vrijeme kriza, ekonomskih depresija ili u vrijeme ekonomskog prosperiteta. Anomičnom tipu  suicida pripadaju suicidi poslovnih ljudi kao i suicidi ljudi u stanju tzv. "bračne anomije" (razvod braka, udovništvo i sl.)

Pisati o samoubistvu možda nije zahvalan zadatak, ali zatvarati oči pred podatkom da u svijetu dnevno oko 1.000 osoba izvrši samoubistvo (Hjorstjo 1986.) ne treba da nas ostave ravnodušnim. Ako sa nevjericom primimo ovaj podatak, to se tamo negdje događa, obratimo pažnju na podatke dobivene u Centru Javne bezbjednosti Banja Luka:
U periodu od 1.1.2004. godine - 30.6.2004. godine desila su se 72 slučaja samoubistva, što je za 40% više nego u istom periodu prošle godine.

KO? KADA? GDJE? Vrši samoubistvo?

Odgovor na ova pitanja bar donekle će nas približiti odgovoru ZAŠTO?

Klasifikacija suicida može biti jedna od polaznih osnova za odgovor na ova pitanja. Ovi podaci upućuju na važnost prevencije pokušaja suicida to jest, da što većem broju potencijalnih samoubica bude pružena pravovremena pomoć. Mnogi misle da se samoubistvo može spriječiti ako se potencijalni samoubica na vrijeme prepozna i ako mu se pruži pomoć za kojom vapi, jer suicidom se ne rješava problem nego se ostavlja drugima da ga rješavaju.

Istraživanja o problemu samoubistva govore sljedeće:
Polovina onih koji izvrše samoubistvo nije nikada psihijatrijski tretirano.
Polovina onih koji uspjelo ili neuspjelo pokuša suicid su osobe koje pate od različitih oblika depresije.

Područja koja imaju visoku stopu suicida mogu se označiti kao suicidološkim prostorima. U takva područja spadaju: Mađarska, Austrija, Danska, Slovenija, Vojvodina.
Samoubistvo češće  izvršavaju muškarci nego žene, ali prasuicid (pokušaj samoubistva) je češća pojava kod žena. Rizična dob za muškarce je 55 god, a za žene 45 godina života.
Starije osobe daleko češće izvršavaju suicid. Svjetska Zdravstvena Organizacija naglašava da samoubistvo u mnogim zemljama postaje gerijatrijski problem. U našoj zemlji od ukupnog broja samoubica 45% su stariji od 60. godina. Ovo su godine u kojima se, zaista, preživljava kriza, ali je veoma krupna greška smatrati da sa šestom decenijom počinje kraj ljudskog života. To je samo doba pune zrelosti, kada može da se posveti posebna pažnja unutrašnoj, duševnoj strani života. Faza života u kojoj se može imati vremena za sve ono što se nije stizalo zbog "životne žurbe".

Životne krize, razvojne krize i životni konflikti značajno povećavaju broj samoubistava. Međutim, krize su neophodne u procesu sazrijevanja ličnosti. Kriza je izazov i šansa.

Poistovjećivanje i imitiranje životnog stila uzora i idola može biti uzrok suicida.

Migracije stanovništva takođe povećavaju suicid, jer dolazi do društvene dezorganizacije i gubitka emocionalne podrške.

Hronična organska oboljenja kod pojedinaca koji nemaju podršku od bližih i društvene sredine takođe spadaju u grupu rizičnih.

U gradu je broj samoubistava veći nego na selu. Suicidolozi to objašnjavaju otuđenjem, usamljenošću, nepripadanjem koje je više prisutno u gradu. Usamljenost je sve više postala odlika savremenog života.

Kalendarski i meteorološki činioci uzimaju se kao indikatori povećanja suicidalnosti. Najčešće se kao godišnja doba navode: proljeće, jesen, kišovito vrijeme, prijepodnevni sati,  početak nedelje "nedeljna neuroza". Ovi argumenti imaju i psihološko objašnjenje jer nagomilana nezadovoljstva se ne rješavaju sa dolaskom novog dana, nove nedjelje ili nastankom proljeća.

Nezaposlenost kao uzrok samoubistva može se svrstati u grupu anomičnih samoubistava, kada društvo nije sposobno da usmjerava pojedinca.

Da li samoubistvo rješava problem? Kako se sve mogu rješavati problemi? Koliko ima načina? Ko sve može da pomogne? Moraju li se svi problemi riješiti odmah? Ima li nerješivih problema? Kako se odnositi prema njima?

ZAŠTO SE NISTE UBILI?

"Zašto se niste ubili" - je naslov knjige psihologa prof. Viktora Frankla, preživjelog logoraša koncentracionog logora Aušvic, poslužiće kao uvod u psihoterapijski pravac - logoterapija koji se sastoji u traženju smisla života (logos-grč. smisao)

Mnogi ljudi osjećaju potpunu besmislenost svoga života. Nedostaje im svijest smisla za koji bi vrijedilo živjeti. često ih muči osjećanje unutrašnje praznine koje je praćeno stanjima dosade, više kao osjećanje bespomoćnosti da se ništa ne može promijeniti.

Niko ne može odgovoriti uopšteno na pitanje u čemu je smisao i šta je za koga smisao. Životni smisao se razlikuje od čovjeka do čovjeka kao i od vremena u kojem se čovjek nalazi, drugim riječima životni se smisao može mijenjati.

Svako ima svoj smisao i u tome ga niko ne može zamijeniti jer životne situacije postavljaju pred čovjeka izazove i probleme na koje on mora odgovoriti. Ne treba tražiti, apstraktni smisao života.

Naći smisao i odgovoriti životu shvatajući ga kao misteriju koju treba odživjeti, a ne kao  problem koji treba riješiti, je moguće, po logoterapiji na tri načina:
1) Ostvarujući neko djelo
2) Doživljavajući neku vrijednost - doživljavanje nečega ili nekoga u ljubavi, koja je jedini način da shvatimo drugo biće. U logoterapiji se ljubav ne interpretira kao puki propratni učinak seksualnog instinkta - u smislu tzv. sublimacije. Ljubav je primarni fenomen, kao što je to i seks. I stoga se ljubav ne shvaća kao propratni učinak seksa, nego kao izražavanje doživljenog potpunog zajedništva - koje se zove ljubav.
3) Trpeći - smisao trpljenja je treći put nalaženja smisla. U životu je važan naš stav prema trpljenju - stav kojim svoje trpljenje primamo. Trpljenje prestaje biti trpljenje u trenutku kada dobije smisao. Rođeni da postojimo i da odgovorimo zadacima i pitanjima koja pred nas postavlja život. "Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare nepredvidive i nepredviđene postupke svoje i tuđe, koje najčešće nisu po mjeri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome, ukratko  BITI čOVJEK" kako kaže Ivo Andrić.

Ne pita čovjek za smisao života, nego život njemu postavlja pitanja na koja on treba odgovoriti. A odgovoriti životu može samo da bude odgovoran Logoterapija vidi u odgovornosti pravu suštinu čovjekove egzistencije. Jedno od glavnih načela logoterapije je da čovjekova prva briga nije traženje užitka i izbjegavanje bola, nego radije traženje smisla u životu.

Neki o samoubistvu razmišljaju kao rješenju nakupljenih prblema, neki to pokušavaju alarmirajući na taj način da im je pomoć potrebna, a neki, nažalost, i izvršavaju.

Mnogi misle, i obaveza je, da se samoubistvo može i pokuša spriječiti. To nije lako - zahtijeva angažovanje porodice, zdravstvene službe, raznih društvenih organizacija, države ali i svakog pojedinca koji mora odgovoriti životu. U terapiji suicidalnosti, koja je kompleksna, između ostalog, se pravi i antisuicidalni ugovor. U ugovoru je odluka klijenta da će živjeti, koja daje smisao daljem tretmanu i oslobađa se klijentova psihofizička  energija (vezana za dvoumljenje između života i smrti), koja sada može biti usmjerena na efikasnije rješavanje životnih problema.

Na mnoga pitanja, zašto se životu okrenu leđa, nismo i ne možemo dati odgovore. Cilj ovog teksta je da se skrene pažnja, na jedan nažalost, veliki problem savremenog društva i da svako u granicama svojih sposobnosti i mogućnosti da svoj doprinos, za dobrobit čovjeka.
Svako mora naći smisao i razlog za život, jer život ima smisla do posljednjeg daha.

lečenju.